Totegnac

With French Bulldogs since 2000.


Menu

After a three-year break Totegnac kennel proudly presents a fantastic litter of 8 (!) French bulldogs! We accept reservations for these pupp...



After a three-year break Totegnac kennel proudly presents a fantastic litter of 8 (!) French bulldogs! We accept reservations for these puppies of exceptional genetic potential: The father is a beautiful pied male Keanu, bred in the legendary English kennel Witherford, and the mother is our Ricarda Petit de Totegnac aka Daisy, Best of breed at the last International Dog Show in Zagreb, Best in Show puppy at the International Dog Show in Zadar and awarded in strong Yearling & Junior classes on Crufts...

Jedna od fotografija koje su dobro znane svima koji na društvenim mrežama vole dijeliti stare prizore francuskih buldoga, snimljena prije...


Jedna od fotografija koje su dobro znane svima koji na društvenim mrežama vole dijeliti stare prizore francuskih buldoga, snimljena prije Prvog svjetskog rata, prikazuje princa Stephana Alexandera Viktora zu Schaumburg-Lipea, njemačkog plemića, u vojničkoj uniformi i s dva francuska buldoga u krilu. No, malo je onih u Hrvatskoj koji znaju da je otac tog mladića, knez Georg Adolf von Schaumburg-Lippe, u 19. stoljeću bio najveći zemljoposjednik u Slavoniji. Ta je plemićka obitelj imala 62.000 jutara zemlje (oko 35.600 hektara), vlastelinstva Virovitica i Slatinu. U Baranji su posjedovali i Dardu. Pradjed princa s francuskim buldozima bio je knez Georg Wilhelm od Schaumburg-Lippea (Bückeburg, 20. prosinca 1784 - Bückeburg, 21. studenoga 1860) i on je počeo kupovati posjede na hrvatskom tlu još 1841. godine. Tada je za 35 milijuna kruna kupio dvorac i imanja od Antuna III. Pejačevića. Brat princa Stephana, Adolf II, bio je posljednji vladar kneževine Schaumburg-Lippe, kojom je do 1918. prilično autonomno upravljao u Njemačkoj, ali je poslije Prvog svjetskog rata ona trebala biti uklopljena u Weimarsku Njemačku, pa se knez Adolf II preselio na- Brijune! On i supruga mu, njemačka glumica Ellen Bischoff-Korthaus, poginuli su u Meksiku 1936. kada im se zrakoplov kojim su letjeli zabio u brdo. Njegov brat i mladić s fotografije, princ Stephan Alexander Viktor, rodio se 1891. u prelijepom dvorcu Buckerburgu (danas Donja Saska), ali je dočekao Drugi svjetski rat kao nacist i SS-ovac, baš kao i treći brat mu Friedrich Christian. Kada je ova fotografija snimljena, vjerojatno 1911. godine, obitelj Schaumburg-Lippe odlučila je prodati imanja u Hrvatskoj, pa i tvornicu pjenušavog vina - šampanjca, od grožđa sorte kadarka (proizvodnja započeta 1864. održala se sve do 1912.) u velikom podrumu u Slatini. Princ Stephan Schaumburg-Lipe preminuo je 1965. godine, u bavarskom dvorcu Kempfenhausen.

Ovaj je intervju izvorno objavljen u časopisu Hrvatskog kinološkog saveza "Moj pas". Razgovarali: Manuela Lulić Galović i Alen G...

Ovaj je intervju izvorno objavljen u časopisu Hrvatskog kinološkog saveza "Moj pas". Razgovarali: Manuela Lulić Galović i Alen Galović

Ime Arnolda Hendriksa, Nizozemca s francuskom adresom, trajno je upisano u svjetskoj kinološkoj povijesti francuskih buldoga. U Evropi nema živućeg uzgajivača koji je u duljem kontinuitetu posvetio život ovoj osobitoj pasmini; njegova uzgajivačnica francuskih buldoga v. d. Zuylendstede registirana je prije točno pola stoljeća: 1968. godine! Hendriksa sam imao prilike upoznati prije deset godina, kada je sudio na specijalnoj izložbi malih molosa u Staroj Pazovi, u Srbiji, i bila je to rijetka prilika da na djelu vidimo živuću legendu ove pasmine i shvatimo o kakvom je znalcu riječ. Zato sam bio neobično sretan kada je Hendriks pristao na moj poziv doći u Zagreb i, nakon opravdanih odgađanja proteklih godina, napokon suditi francuske buldoge na specijalnoj izložbi Kluba patuljastih pasmina IX. FCI skupine. Tim povodom razgovarao sam s Hendriksom i postavio mu pitanja koja danas intrigiraju mnoge uzgajivače i ljubitelje pasmine, za neke su određene teme i pravi tabu, dok su druge predmet velikih sporova i među samim uzgajivačima. Hendriks je na sve odgovorio posve otvoreno i iskreno.
Supruga Astrid i Arnold Hendriks
  • Vaša priča o tome kako ste počeli s uzgojem francuskih buldoga doista je fascinantna. Ispričajmo je za one koji je nisu čuli...
- Nakon desetogodišnje biciklističke karijere, sretno sam se oženio i već ima dvije (a kasnije i
troje) drage dječice. Svi smo htjeli i malog psića, kao mnoge druge mlade obitelji. No, za mene je to imalo i drugo značenje. Moj otac je bio vrlo dobar uzgajivač njemačkih ovčara prije Drugog svjetskog rata. Ali u ratu je sve uništenu i otac nije imao hrabrosti započeti s uzgojem ispočetka. Zato sam ja maštao da obnovim njegov hobi i uzgajam pse. Otac me savjetovao da ne počinjem s nekom poznatom i raširenom pasminom, već da izaberem pasminu koju treba obnoviti i iznova oživjeti u našoj zemlji. Moj izbor je pao na francuske buldoge. Moj prvi kontakt s tom pasminom bio je mužjak kojeg je posjedovala moja ujna. To je bio snažan i aktivan mužjak, vrlo prijateljski raspoložen i zaigran. Slučajno sam baš u isto vrijeme pročitao oglas u kojem je stajalo: Prodaju se dvije ženke francuske buldogice, stare dvije i pol godine. Otišao sam s ocem da ih pogledam i užasnuli smo se vidjevši dva psa kako sjede u kokošinjcu, bez dlake, njihova se koža ljuštila. Bile su u užasnom stanju. Sažalio sam se nad njima, zaključio da ih moram izbaviti iz tih uvjeta i odlučio ih kupiti. Dobro sam se brinuo o njima i nakon pet do šest mjeseci njihova je dlaka ponovno izrasla i one su izgledale prelijepo. Učlanio sam se u nizozemski Klub francuskih bulodga i u međuvremenu sam čuo da jedan slavni uzgajivač živi u blizini. Upoznali smo se i kad je vidio moje pse rekao mi je da oni dolaze od dobrio linija. Kuje su bile u dobroj kondiciji i odlučio sam krenuti u uzgoj. Prva legla su bila brojna: jedna je kujica donijela na svijet osam, a druga devet štenaca! S novcima koje sam dobio od prodaje štenaca kupio sam predivnu pied ženku Blanche v.d . Molenstal, od najboljeg nizozemskog uzgajivača van Doorna. S Blanche sam započeo i svoju izložbenu karijeru, na svojoj prvoj izložbi u Amsterdamu 1969. ona je izabrana za najljepšu ženku, osvajala je titule i kasnije. Iz prvog legla s Blanche ostao mi je mužjak kojeg sam nazvao Boulotte. Osvojio je više titula i primijetio ga je princ dr. Alexander Von Ratibor und Corvey (njemački aristokrat i najslavniji uzgajivač francuskih buldoga onoga doba, njegovi psi su preci svih najslavnijih francuskih buldoga s
europskoga kontinenta, op. a.). Pozvao me da ga posjetim u Njemačkoj, što sam, naravno i učinio. U međuvremenu sam shvatio da su najlješi psi princa Ratibora zapravo vukli porijeklo iz engleskih linija. On je doista uvezao francuske buldoge 1965. iz uzgajivačnice Lancefield, u vlasništvu gospođe Muriel Walker te iz uzgajivačnice Selholme, gospođe Hugh Baker. Zato sam iskoristio jedno ljetovanje u Engleskoj da posjetim gospođu Hooton i njezinu uzgajivačnicu Little Coombe u Exeteru. Ona je imala mladog mužjaka, starog sedam mjeseci, koji se zvao Topsham McTavish. Oba njegova roditelja su vukla porijeklo od Bomlitz Edwardbeara (jedan od najvažnijih pasa u povijesti pasmine, okoćen 1959. već 1960. BOB na Cruftsu, njegove snažne kosti, ekspresija, krupna glava i jaki front i danas su ideal kojem mnogi teže, op. au.) i upravo je to bio tipičan francuski buldog kakvoga sam tražio. Nisam trebao dvaput promisliti: McTavish je otišao u Nizozemsku sa mnom. Zvali smo ga Mac, osvojio je više titula, među njima i BIS na Klupskoj izložbi u Nizozemskoj, među 125 francuskih i engleskih buldoga. Bio je i Junior Winner u Amsterdamu 1974. pa Winner 1976. i nizozemski prvak u ljepoti. Zatim sam 1975. uvezao Quatt Pollyannu, predivnu brindle ženku, staru godinu i pol. No, jedno joj je uho bilo oštećeno i nisamo je mogao izlagati, ali je bila odličnih linija. Kupio sam je da je kombiniram s McTavishem. Već u prvom leglu imali smo nizozemske šampione; Amorous Belle v.d. Zuylenstede and Queen Annabelle v.d. Zuylenstede. Kći Amorous Belle was Dutch Champion Girly v.d. Zuylenstede. Kći Queen Annabelle je bila nizozemska šampionka Alicella v.d. Zuylenstede, Winner 1979. i BOB 1980. Iz drugog legla iste kombinacije stigao je prelijepio pied mužjak i međunarodni šampion Chico v.d. Zuylenstede. Chico i Alicella dali su fawn ženku koja se zvala Chemera v.d. Zuylenstede. Na žalost, ta boja nije u to doba bila priznata u Evropi i nisam je mogao izlagati, ali sam mogao uzgajati s njom i zadržao sam je. Pario sam je s uvezenim mužjakom koji se zvao Brickett Jacarinda, njegov je otac bio Gangour Oss.
Iz te kombinacije dolazi Zappa v.d. Zuylenstede, kojeg sam prodao jednoj obitelji u Njemačkoj. Taj lijepi mužjak je samo jednom izložen i osvojio titulu Reserve Bundessiegera. U to sam doba prodao više doista prelijepih pasa ljudima koji su htjeli samo ljubimce i nisu ih zanimale izložbe.
Hendriks u SAD-u s amerièkom šampionkom Charlotte vd Zuylenstede
  • Dakle, kada ste započeli sa svojim uzgojem, francuski buldozi su doista bili rijetka pasmina. Kako biste danas objasnili taj enorman rast njihove popularnosti?
- Danas zbilja na svakom uglu možete kupiti francuskog buldoga. Isto tako, današnji uzgajivači u velikoj mjeri uspijevaju unaprijediti pasminu zahvaljujući sjajnim psima iz prošlosti. Mnogo je slavnih koji imaju francuske buldoge, ljudi poput Davida Beckhama i Zlatana Ibrahimovića, Lady Gaga, Sharon Stone, pojavljuju se u serijama, kao što je Stella u Modernoj obitelji (Modern Family), i filmovima, kao što je William u Raspadu sistema (Bringing Down The House)...
  • S kojim ste se problemima suočili kod prvih legala? Što su bili najveći zdravstveni problemi? Jesu li ti štenci došli na svijet prirodnim putem?
- Prva legla koja sam uzgojio, s dvije sestre, okoćena su prirodno. Te ženke su bile odlične majke, a štenci su bili posve neovisni već s četiri tjedna. No, poslije nisam bio te sreće. S Blanche vd Molenstal, predivnom pied ženkom, htio sam leglo nakon što je postala nizozemski šampion. Znali smo da će njeni štenci gotovo sigurno doći na svijet carskim rezom. Njezin uzgajivač gospodin van Doorn me upozorio na to kad sam je kupio. Četiri tjedna brije okota otišao sam do najboljeg veterinara tog vremena i dogovorili smo carski rez. Kad je došlo vrijeme, nazvao sam kliniku ali javila mi se supruga veterinara. Rekla je da muž nije kod kuće i da dođem na konzultacije popodne. Naravno, nisam mogao čekati. Ženka je već imala trudove, tiskala je. Nazvao sam svog veterinara, koji je zvao Sveučilišni kliniku u Utrechtu. Kad sam stigao, predao sam ženku i rekli su mi da se vratim za četiri sata. No, kad sam se napokon vratio, predali su mi vreću s tri mrtva štenca i ženku pod narkozom.
- Oprostite, ali srećom smo spasili ženku iz narkoze, rekli su mi. Sve je trajalo predugo. Tada sam znao da valja odustati od ovakvog tipa teške anestezije i ubrzo su veterinari počeli primjenjivati nove metode...
Roquefort vd Zuylenstede je u samo 13 dana postao američki i kanadski šampion, prvi francuski buldog iz Europe koji je objedinio obje titule
  • Dakle, bilo je to vrijeme kada je vrlo malo veterinara moglo izvesti carski rez?
- Da, u to doba je bilo mnogo problema sa carskim rezom. Jasno, pasmina nije bila popularna kao danas, pa ni veterinari nisu imali potrebe da iskušavaju nove metode. No, definitivno je previše štenaca i ženki uginulo u tom razdoblju između sedamdesetih i devedesetih zbog veterinara koji nisu bili dovoljno pažljivi ili educirani oko anestezije francuskih buldoga.
  • Kažite nam nešto više o kontroverznoj temi koja se tiče boja francuskih buldoga. Fawn (smeđi, u nijansama od bijele kave do crvenkastosmeđe, op. au.) francuski buldozi dugo nisu bili priznati u Evropi (odnosno u FCI standardu, op. au.), a vi ste imali neke od prvih šampiona u toj boji. Mislite li da će jednog dana tako biti priznati i tzv. plavi, odnosno sivi francuski buldozi? Kako objašnjavate njihovu popularnost, premda se zna za genetske poremećaje koje nose i premda ne smiju u uzgoj?
- Kad sam počeo uzgajati, u standardu su bile navedene četiri boje: svijetlotigrasti, tamnotigrasti s bjelinom na prsima, bijeli s plaštom te tamni s velikim plaštem (tri četvrtine tijela su morale biti tamne, a donji dio nogu je bio bijele boje). No u mojim linijama, s engleskim porijeklom, u petoj ili šestoj generaciji bilo je i smeđe boje. U Engleskoj je ta boja bila vrlo popularna. FCI ju je prihvatio u novom standardu tek 1994. godine. Moj fawn mužjak Louis Louis vd Zuylenstede osvojio je tako titulu na svom prvom showu u francuskom Rouenu. Nije tada bilo mnogo fawn pasa u Evropi. Brat Louisa Louisa vd Zuylenstedea, Felipe vd Zuylenstede, prodan je u Ameriku i kasnije se njegov sin vratio u Njemačku. Zvao se Coeur de Pantoufle. Na žalost, tom mužjaku Nijemci nisu dali uzgojnu dozvolu zbog tadašnjih striktnih i prilično netransparentnih kriterija. No, mužjak je potom prodan jednom uzgajivaču u Nizozemskoj, i mnogo je njegovih potomaka bilo diljem Evrope. Mnogi fawn psi danas u svom rodovniku imaju tog mužjaka među precima. Osobno mislim da su sve boje zabranjene po važećem FCI standardu, kao što je mišje siva, crna s paležom ili čista crna, izuzetno velik problem. Trebalo bi izbjeći i da štenci takvih boja dobiju rodovnicu, a kamoli da dobijaju uzgojne dozvole.Uzgoj s takvim psima je, naravno, posve nedopustiv. Jasno da će svaki ozbiljan uzgajivač izbjeći takve boje u uzgoju.
Lancelot vd Zuylenstede, svjetski prvak (World Dog Show Amsterdam, 1985.)
  • Što danas smatrate najvećim problemom francuskih buldoga?
- Definitivno je previše francuskih buldoga koji zabrinjavajuće loše dišu. Problem su i nervozni psi, koji ne podnose stres bilo koje vrste. Takvi bi psi trebali biti isključeni iz uzgoja.
  • Postoje li neke osobitosti u uzgoju ili u samoj pasmini i standardu koje današnji uzgajivači zanemaruju?
- Mislim da bi trebalo voditi više računa o kombinacijama nekih boja, da bi pied francuski buldozi, naročito oni koji imaju slabiju pigmentaciju u oku ili vidljivu bjelinu, svakako trebali biti pareni s tamnijim brindle psima. Posve crna boja, bez imalo pruga i dlake druge boje, je vrlo nepoželjna. Psi postaju sve tamniji, gotovo posve crni, a to treba svakako izbjeći. Važno je voditi računa o repu, on mora postojati, dobra leđna linija je izuzetno bitna za pravilno kretanje... Kad sam počeo uzgajati bilo je vrlo malo francuskih buldoga u Evropi, nešto više u Njemačkoj i Engleskoj. Poslije 2000. naročito su se aktivno u uzgoj uključili ljudi s istoka kontinenta i to je svakako bilo bitno za jačanje pasmine, pa i kinologije u cijelosti. Snažnija kompetitivnost, tipski odlični psi su brojniji i doista su pomogli razvoju pasmine, a uz pomoć blagodati interneta uzgajivači mnogo lakše dolaze jedni do drugih, do informacija o pedigreima, precima...
  • Kada biste mogli izabrati nekeg određene pse koji su imali bitan utjecaj na pasminu, koji bi to bili?
- Ne mogu iznositi konkretna imena. U svim ovim godinama uvijek su se iznova pojavljivali dobri uzgajivači sa sjajnim psima. Kad gledate rodovnike današnjih pasa, vidjet ćete uzgajivačnice Daulokke, de la Parure, A'vigdors, Kingfriend... Svi ti uzgajivači imaju lijepe primjerke pasmine. Naravno da ima još sjajnih uzgajivača. Osjećam poštovanje prema svim uzgajivačima kojima je na prvome mjestu kvaliteta, a ne kvantiteta.
Hendriksova djeca s francuskim buldozima 1972. godine
  • Mislite li da je svijet kinologije nekoć bio pravedniji, transparentniji?
– Svuda postoje ljudi koji baš i nisu najbolje osobe. Pa tako i u kinologiji. Jasno je da u vodstvima nekih saveza ili klubova, pa i među sucima, ima onih koji djeluju na štetu pasmine, a u svoju osobnu korist. To je vrlo nesportski.
  • Strahujete li da će uzgoj uskoro biti ozbiljno ugrožen od nekih radikalnih aktivista, na primjer?
- Da, u budućnosti ćemo imati ozbiljnih problema ako se nešto ne učini sa problemom disanja kod francuskih buldoga. Neki aktivisti već traže zabranu uzgoja svih brahicefaličnih pasmina, a i izložbe su na udaru. Pa žele zaustaviti i Amsterdam Winner show, jedan od najstarijih na Kontinentu!
  • Mislite li da je realna mogućnost zabrane uzgoja francuskih buldoga zbog njihovih problema s disanjem?
- Da, u Nizozemskoj bi to mogao biti problem. Predsjedništvo i neki uzgajivači iz Nizozemskog kluba francuskih budloga uskoro će o tome biti saslušani i pred posebnim sudom zbog takvih zahtjeva, pa će morati obraniti pasminu...
Hendriks sudi na izložbi u Francuskoj (Longchamps 1998.)
  • Za kraj, što je za Vas bilo najvažnije u uzgoju? Što biste poručili današnjim uzgajivačima?
- Moj cilj je bio uzgoj francuskih buldoga koji će biti zdravi predstavnici pasmine, dakle unaprjeđenje pasmine u skladu s preciznim opisom iz standarda. Zdravlje uvijek mora biti na prvome mjestu. S relativno malim brojem pasa u kući, najčešće njih pet ili šest, uvijek sam u tome uspijevao punih 50 godina.
Hendriks na Specijalnoj izložbi IX. FCI u Zagrebu 2018. i BOB Puppy Obi Van Kenobi Totegnac (uzgoj Manuela Lulić Galović, vlasništvo Nana Piteša)

Svako kopiranje, distribucija, elektronska obrada podataka / kopiranje i prenošenje sadržaja zahtijeva prethodno izričito dopuštenje autora. 

Astrid & Arnold Hendriks Interview with mr. Arnold Hendriks (bred french bulldogs since 1968. prefix vd Zuylenstede) by Alen & ...

Astrid & Arnold Hendriks

Interview with mr. Arnold Hendriks (bred french bulldogs since 1968. prefix vd Zuylenstede) by Alen & Manuela Lulic Galovic. This article was originaly published in Croatian Kennel Club magazine "Moj pas" on Croatian language 

  • The story of how you started breeding French bulldogs is really interesting and, to me personally, fascinating. Can you tell us the story for those who do not know it?
- After 10 years in a sporting career as a racing cyclist, I became happily married and had, at that time, two (later three) darling children. We also wanted a little dog, like so many other young families.
To me it also had another meaning. My father had been a very good breeder of German Shepherds before World War II. Because of the War, everything had been destroyed and my father had no courage to rebuild again, so I wanted to take up his hobby and breed dogs. My father advised me not to start on a popular breed but to choose one which needed to be renewed in our country. My choice became the French Bulldog.
My first acquaintance with a French Bulldog was at my Aunt’s who possessed one. He was a strong and active male, very friendly and playful dog. By chance I read an add stating: “For sale two French Bulldog females aged 2 ½ years old”.
I went together with my father to view and we were astonished to see the two dogs sitting in a chicken house, hairless, their skin felt like leather and was in a bad condition. I felt so sorry for them and thought they had to leave there immediately so I bought them. I took good care of them and after about five or six months their hair grew back and they looked beautiful.
I had become a member of the Dutch French Bulldog Club in the meantime and learned that a famous French Bulldog breeder lived in the vicinity. We met and when he saw my dogs he informed me that they came from a fine bloodline. My bitches were in good condition and I decided to breed with them. They soon became with young, one having eight and the other one nine puppies.
With the sale money from the puppies I bought a beautiful young pied female Blanche v.d . Molenstal from the best Dutch breeder Mr. van Doorn. With Blanche I started my show career. At our first show, the Winner in Amsterdam 1969 she became Winster and Best Bitch.
Blanche won several shows and again Winster in 1970 in Amsterdam and eventual Dutch Champion.
Out of a litter of Blanche I bred a nice male called Boulotte. He won several prices and was noticed by Prince Ratibor from Germany, who liked him very much and was surprised that such a beautiful dog had been bred in the Netherlands. He invited me to visit Germany, which I did.
Whilst there I discovered at the shows that the beautiful dogs of Prince Ratibor had been bred from a certain English bloodline. He imported French Bulldogs from England around 1965 out of the Lancefield Kennel of Mrs. Muriel Walker and the Selholme Kennel of Mrs. Hugh Baker.
Hendriks's children with frenchies 1972.
During my holiday in England I visited Mrs. Hooton`s Little Coombe Kennels in Exeter. She had a young male, aged seven months, for sale called Topsham Mc Tavish.  He had a bloodline from both parents of the male Bomblitz Edward Bear and that was just the type I was looking for. I didn’t have to think twice; McTavish came back to Holland with me. Mac as we called him, won several prices and won BIS at the Dutch Clubshow in 1976 out of 125 French and English Bulldogs. He was Junior Winner in Amsterdam 1974, Winner 1976 and Dutch Champion.
In 1975 I imported Quatt Pollyanna, a beautiful brindle female aged one and a half. As her ear had been damaged I could not show her, but she was from a good bloodline. I had bought her to combine with McTavish. Out of the first combination I bred Dutch Champion Amorous Belle v.d. Zuylenstede and Queen Annabelle v.d. Zuylenstede.
Daughter of Amorous Belle was Dutch Champion Girly v.d. Zuylenstede. Daughter of Queen Annabelle was Dutch Champion Alicella v.d. Zuylenstede Winster 1979 and BOB 1980.
Out of the second combination of McTavish & Pollyanna came the beautiful pied male International Champion Chico v.d. Zuylenstede.
Out of the combination Chico & Alicella came the fawn female Chemera v.d. Zuylenstede. Unfortunately, this colour was not recognized in Europe so I couldn’t show her but I kept her and mated her with an imported male called Brickett Jacarinda, son of Gangour Oss.
With this combination I bred Zappa v.d. Zuylenstede, which I sold to a family in Germany. This beautiful male has only been shown once at the Bundessieger, where he was awarded reserve Champion. In that time, I had sold more beautiful dogs to people who wanted pets and were not interested in showing.
USA: Hendriks & American Champion Charlotte vd Zuylensteden
  • When you started breeding French bulldogs, they were very rare breed. How do you explain the enormous growth of their popularity?

- On every street corner you can buy nowadays a French Bulldog. Today's breeders benefit from the dogs of previous generations. Many famous people also have a French Bulldog. David Beckham, Zlatan Ibrahimovic, Lady Gaga, Sharon Stone etc. They appear in films and television programs “William”- Bringing down the house, “Stella”- Modern Family. On top of that breeders also ask high prices for a puppy. I think that also goes along with the breeding of the contemporary French Bulldogs.
  • What kind of problems did you encounter with the first litter? What were the most common health problems? Were these puppies born naturally?

- The first litters I bred, with the two sisters, were born naturally. They were caring mothers and the puppies ate independently after 4 weeks. I have never experienced this again. With Blanche vd Molenstal, the beautiful pied female I wanted to breed her first litter after she became Dutch Champion. Her pups had to be taken with Caesarean section. Her breeder, Mr van Doorn had already told me this when I bought her. The chance that she could naturally give birth was small.
4 weeks before the delivery I went to see, who I thought, was the best veterinarian at that time. We talked about the possible caesarean section so he could take it into account.
When the time came I called the clinic but the wife of the doctor answers the phone. She told me that her husband was not there at the time and that I had to come to the consultation hour that afternoon. Well, of course I could not wait for that. The female was already pressing but without result. I had to hurry. I called my own veterinarian who called the University clinic for companion animals in Utrecht. He checked if it was possible to come with my female for a caesarean. When I arrived, a student took the female and told me to come back after 4 hours…
When I finally came in after a long wait, they brought me a bag of 3 dead pups and the mother still under heavy narcosis. They told me “sorry but luckily we managed to save the mother during the operation”. All and all it had taken too long and because of the full narcosis of the mother, the pups suffered and died.
I was severely disappointed and I wanted to prevent this tragedy for the future. I talked with my veterinarian about it.
At a next pregnancy with Blanche, my veterinarian did the caesarean section in new way. He told me that he would contact the university and present them new procedure. The newly graduated veterinarians now carry out the caesarean section on this manner.
  • How did the breeders at that time deal with the problem of bitches who were having hard labour? I suppose there were not many veterinarians who performed a caesarean section at that time?
World Champion Lancelot vd Zuylenstede (World Dog Show Amsterdam, 1985.)
    - In the years that followed, there were many problems with caesarean sections. The older vets had no experience with the new way of operating the French Bulldog. The breed was not as popular as today. Many puppies and mothers died in the 70’s to the 90's because vets had no experience of operating French Bulldogs, especially in the countryside. Breeders told each other which vets performed well with cesarean sections and where you could best go. After I came to live in France, I have never lost so many dogs.
    • Tell us something about the colours of the French bulldogs. Fawn French bulldogs have long been unauthorized in Europe and you have had some of the first fawn champion dogs. Do you expect one day for Blue French Bulldogs to be accepted just the same? How do you explain their enormous popularity?

    - When I started breeding, the French Bulldog colours were according the standard; light brindle, dark brindle with white breast, pied with dark brindle plate and mantel checke (3/4 dark with white legs)
    Because I was breeding with English lines, there was FAWN in the 5th or 6st generations in the pedigree. In England this colour was very popular. In 1944 Ch Mark of Millhouse, Cherub of Silpo and Keysoe Ambassadeur out of American bloodlines, inherited the fawn in England. Because England was not a member of the FCI, as the American Kennel Club (AKC) have their own Kennel Club rules, this colour was allowed in the breed.
    In 1994 the Fawn colour was accepted by the FCI. My fawn male Louis Louis vd Zuylenstede won BOB at his first show in Rouen, France.
    There were not many fawn colours in Europe at that time. A brother of Louis Louis vd Zuylenstede, Felipe vd Zuylenstede was sold to America and later his son returned to Germany. "Coeur de Pantoufle" Unfortunately this male was not approved for breeding in Germany, he got a breeding ban. The male was later sold to a breeder in the Netherlands and she has done many studs with this male. Many descendants of this male were born in Eastern Europe. In the pedigree of almost every fawn there is my male Felipe vd Zuylenstede.
    I myself see it as a big problem these bad colours. Especially if pedigrees are given to these dogs, but I am convinced that serious breeders will avoid these wrong colours from their bloodlines.
    Roquefort vd Zuylenstede: The First French Bulldog of the European Continent to become an American-Canadian Champion (he become American and Canadian Champion within thirty days) 
    • What do you think is the biggest problem of French bulldogs today?

    - There are too many problems with dogs that are anxious with breathing. Also nervous dogs with stress. These dogs should be excluded from reproducing.
    • What is your biggest concern about today's breeding, what are the characteristics are neglected and which are better than before?

    - I think that the pied French Bulldogs, bred with one eye black and one eye whit out pigmentation around the eye and the eye angle, should be crossed with a dark brindle dog. To avoid this characteristic problem for the next generation. Pied dogs inherit this fault. A too black colour French Bulldog without any brindle is also a fault, black is dominant. It is difficult to breed back the brindle colour. It is important to breed the tail back, more attention must be paid to this. The tail is an extension of the spine. A good roach back reduces a steep hindquarters and will improve the movement. Breeders should pay attention to these faults in the breed.
    When I started breeding there were not many French Bulldogs in Europe except in Germany, and England. After 2000, the East Europeans have seriously mixed in the show and breeding programs. This was an asset to overall kynology in Europe and the rest of the world. It brought more competition and interesting interference with good types. By means of the internet, breeders can now find each other more easily and you have access to the pedigrees, many generations back.
    Girly vd Zuylenstede
    • If you could pick up some specific dogs that you think are important to the breed, which ones are those French bulldogs?

    - I can not name specific names. In all those years there were always new breeders with new dogs, new names but on the pedigree you can see that the background of these dogs originated from Daulokke, de la Parure, A'vigdors, Kingfriend lines. These breeders all made use of each others bloodlines nice type of dogs. I will of course forget to mention other good breeders. I have respect for breeders that go for quality not for quantity.
    • Do you think that the world of kynology was once more fair?

    - I think that certain people everywhere are not good, so also in the kynology. It is well known that over the years people such as board members, members of breed clubs and certain judges are influenced, unfortunately at the expense of the breed. I find this very unsporting.
    • Do you fear that dog breeding in the future will be endangered by an animal activists or someone else?
    - Yes, I think that in the future problems will come from different sides regarding the progress of breeding problem breeds. There have already been several TV programs in the Netherlands that have paid attention to it. Activist animal rights organizations want a breeding prohibition of the short-sighted breeds. Even a stop of dog shows like the Amsterdam Winner show, one of the oldest dog show in Europe!
    Judging in France (Longchamps 1998.)
    • Are you afraid that breeding French bulldogs could be banned for allegedly frequent breathing problems?
    - In the Netherlands it might be a problem. The committee and some breeders of the Dutch French Bulldog Club have to defend the breed soon in front a tribunal.
    • What was most important to you in breeding? What would you say today to the breeders?

    - My goal was to breed the French Bulldog to become a healthy breed with improvements through precise breeding according the standard. Always health as the most important indicator. With a small population of dogs of about 5 to 6 dogs I manage to do so as good as I could over 50 years.
    Judgin in Zagreb, Croatia, 2018. Toy Breeds Specialty: Hendriks and Puppy BOB Obi Van Kenobi Totegnac


    No part of the interview  or photographs may be reproduced, stored in a retrieval system, translated, or transmitted in any form or by any means now or hereafter known, electronic or mechanical, without permission in writing from the author.



    Copyright by @frenchie.bax Tripice i losos, papaline, brokula i mrkva, zečetina i ovčetina, kokosovo i maslinovo ulje, junetina, tikvic...

    Copyright by @frenchie.bax

    Tripice i losos, papaline, brokula i mrkva, zečetina i ovčetina, kokosovo i maslinovo ulje, junetina, tikvice i ovčje iznutrice... Sve su ovo sastojci od kojih svakog dana svom omiljenom Baksu njegove Kaja i Nastja pripremaju obroke koji, osim što su savršeno izbalansirani, izgledaju doista spektakularno.
    Copyright by @frenchie.bax

    Francuski buldog Baks, pravim imenom Lacs D'amour Totegnac, uzgojen dakle u našoj Totegnac uzgajivačnici, zahvaljujući takvoj pomno biranoj prehrani, ima fantastičnu sjajnu dlaku i- naravno- uvijek je u fantastičnoj kondiciji.
    Copyright by @frenchie.bax

    Detalje i o obrocima koje jede Baks nalaze se na njegovu instagram profilu https://www.instagram.com/frenchie.bax/
    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax
    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax



    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax

    Copyright by @frenchie.bax

    Plavi ili blue francuski buldog, lila ili lilac francuski buldog, super rijetke boje, fantastični i atraktivni! Kad nabavljate francu...



    Plavi ili blue francuski buldog, lila ili lilac francuski buldog, super rijetke boje, fantastični i atraktivni!
    Kad nabavljate francuskog buldoga morate se èuvati mnogih stvari, prevaranata i lažnih uzgajivača, štancera i švercera. Ali najviše se treba bojati, pa i bježati od onih koji vam žele uvaljati ili prodati navodno rijetke plave ili takozvane blue francuske buldoge.
    Takvi su francuski buldozi doista rijetki, barem u Hrvatskoj (srećom!), ali samo zbog jednog razloga: svi se ozbiljni i odgovorni uzgajivači užasavaju ovih boja i sve čine da nikada ne uzgoje francuske buldoge takvih boja jer one sa sobom nose jednako užasavajuće i mučne bolesti!
    Oni koji reklamiraju i prodaju takve francuske buldoge, dakle plave, prvi su na listi prevaranata, lažnih uzgajivača i štancera koji žele zarađivati na tuđem neznanju, na pomodarstvu, na jeftinoj želji da se posjeduje pas koji je drukčiji i različit. No, ta razlika se vrlo, vrlo skupo plaća.

    Kakve probleme nosi plava boja?

    Prvo, francuski buldozi plave boje (a zapravo je to mišje siva boja, u pravilu takvi psi imaju i žute, svijetle oči), takozvane lila boje, boje čokolade (točnije, boje jetre) ili crne boje s paležom (poput dobermana ili rotvajlera), ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu, a ne mogu niti na izložbu – takve boje su izrazito nepoželjne i sva tri glavna svjetska standarda u kojima jasno piše kako francuski buldozi trebaju izgledati (mi uzgajamo u skladu sa standardom Svjetske kinološke organizacije, FCI, u SAD-u se uzgajaju u skladu sa standardom Američkog kinološkog kluba, AKC, a u Engleskoj u skladu sa standardom slavnog Kennel Cluba- standardi se tek neznatno razlikuju) nedvosmisleno sve te boje smatraju najvećom diskvalifikacijskom greškom!
    Već su prvi uzgajivači francuskih buldoga, prije gotovo stotinu godina, u Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u, uočili da psi takvih boja imaju vrlo mučne tegobe, pa u pravilu ni jedan nije poživio dulje od pet godina. Danas znamo da se psi takve boje kote zbog mutacije gena (Lokus D) koji daje takozvanu razrijeđenu boju dlake i sa sobom nosi nedostatak pigmetna. Prvi problem koji se gotovo neizostavno javlja kod takvih pasa jest ispadanje dlake na ograničenim površinama, na psu se mogu vidjeti cijela podruđja tijela bez dlake. To stanje naziva se alopecijom uzrokovanom razrijeđenom bojom, a često je prisutna i folikularna dispazija crne dlake, stanje koje se manifestira na gotovo isti način, ali je proces tog ispadanja ponešto drukčiji.
    No, oba stanja uzrokovana su istim genetskim poremećajem, u kojem je nedostatak dlake samo blaži simptom. Uz ispadanje dlake, uglavnom slijede i upale kože, čirevi i infekcije opakom bakterijom stafilikokom, pa čak i zloglasnom MRSA-om, bakterijom protiv koje se ni antibiotici ne mogu tek tako boriti. Postoje i istraživanja koja govore o većoj učestalosti gluhoće kod francuskih buldoga plave boje, sljepoći i drugim problemima s vidom i očima.
    Na žalost, sve ove informacije – premda dostupne i poznate već desetljećima- nisu bile dovoljne da zaustave teško objašnjivu pomamu za takvim psima u SAD-u, gdje su niz godina oni bili vrlo traženi. Uzgajivački polusvijet, štanceri i šverceri, pravi izrabljivači nesretnih životinja, proizvodili su samo pse takvih boja, jer ih je bilo lakše prodati, a čak su i s lakoćom selekcionirali upravo pse koji daju takvu spornu boju, jer se radilo o poremećaju koji se nasljeđivao autosomno recesivno.
    Danas je, na žalost, gotovo isti fenomen prisutan i u nekim europskim zemljama (njemački su oglasnici puni plavih francuskih buldoga), a čini se da bi i Hrvatsku mogla zadesiti pomama za plavim francuskim buldozima, dakle za psićima koje je zabranjeno uzgajati, koji prije ili kasnije razviju teške i mučne poremećaje, koji ne mogu ni na jednu izložbu…
    Da stvar bude gora, prevaranti koji su odlučili zarađivati na genetskom poremećaju jedne pasmine uvjeravaju potencijalne kupce da su ti psi rijetki i vrijedni zbog specifične boje, pa im je i cijena još viša!
    Na žalost, mnogi nasjednu na tu nevjerojatnu laž, pa i ne posumnjaju da je ta boja rijetka samo zato jer su uzgajivači desetljećima sve činili da plavi francuskih buldozi zauvijek nestanu iz uzgoja zbog bolesti koje nose. Na jasne i brojne dokaze o bolestima koje nose francuski buldozi takve boje, oni koji na njima žele zarađivati uzvraćaju da takvi dokazi zapravo ne postoje i da nema ozbiljnih istraživanja o tome. No, protuargument je vrlo jasan. Odgovorni im uzgajivači uzvraćaju s pitanjem: Pokažite mi samo jednog francuskog buldoga plave boje koji je stariji od pet godina… Na žalost, takvih gotovo da i nema, jer rijetko koji doživi te godine.
    Dakle, takve francuske buldoga, bez dvojbe i bez iznimke, uzgajaju samo oni kojima je u uzgoju bitan samo novac. Pa, koji bi uzgajivač ilegalno uzgajao francuske buldoge za koje ne može dobiti uzgojnu dozvolu? I koje ne može izložiti ni na jednoj izložbi u zemlji ili u svijetu? No, svjedoci smo da se takvi primjerci pojavljuju i u našim oglasnicima, čak je i jedna vrhunska hrvatska sportašica – očito posve neinformirana i needucirana – nabavila takvog nesretnog psića, pa ponosno pozira s njime.
    Završimo s upozorenjem koje je, zbog sve veće potražnje za plavim francuskim buldozima, koje mnogi nabavljaju samo zato jer im se čini da su psi te boje trenutačno in, nedavno izdao Engleski klub francuskih buldoga (French Bulldog Club Of England):
    “Ne kupujte psa kao modni dodatak. Ako vam to treba, kupite si radije torbicu ili par dobrih cipela…”

    Francuski buldozi merle boje sigurno nisu čistokrvni

    U posljednje vrijeme na društvenim mrežama šire se i fotografije navodnih francuskih buldoga takozvane merle boje. To je siva ili sivosmeđa boja s tamnim mrljama. Kod nekih je pasmina karakteristična i uobičajena (kod australskih ovčara, na primjer), ali kod francuskih buldoga ona definitvno nije prirodna. Genetičari danas nedvojbeno znaju da je ta mutacija nastala križanjem francuskih buldoga s nekim drugim pasminama, pa francuski buldozi merle boje posve sigurno nisu čistokrvni. Merle krzno kod francuskih buldoga sa sobom nosi još gore poremećaje od takozvanog plavoga ili mišje sivog krzna. Štenci se često rađaju s premalim ili užasavajuće deformiranim očima, a ponekad i bez jednog ili oba oka.
    Način na koji se danas širi pomama za plavim francuskim buldozima, povezan je s takozvanim fake newsom, dakle s istim fenomenom zbog kojeg se širi vjerovanje da je Zemlja ravna ploča ili da su cjepiva za dječje bolesti štetna. Algoritmi društvenih mreža ili pretraživača naprosto su s vremenom počeli u drugi plan stavljati ne odveć popularne stranice na kojima se govori o tegobama i bolestima plavih francuskih buldoga (premda su to utemeljeni tekstovi ozbiljnih klubova koji već čitavo stoljeće prate i unaprjeđuju uzgoj ove pasmine), a promovirati puno popularnije stranice i objave na kojima se plavi francuski buldozi prikazuju samo kao simpatični i slatki štenci. Činjenicu da gotovo ni jedan od tih štenaca neće doživjeti životni vijek prosječnog francuskog buldoga, algoritmi Googlea ili Facebooka, na žalost, ne prepoznaju. Ili ne žele prepoznati.

    Imam krasnu ženkicu i tražim joj dečka za seks. Ili, moj mužjak stalno pokazuje potrebu da vodi ljubav, skače mi na nogu, pa b...

    Imam krasnu ženkicu i tražim joj dečka za seks. Ili, moj mužjak stalno pokazuje potrebu da vodi ljubav, skače mi na nogu, pa bih mu rado našao curu... Ili, divna cura francuska buldogica traži dečka, može biti i mops, pa i bostonski terijer...
    Ovakvih i sličnih postova ili oglasa sve je više u posljednje vrijeme. I valja odmah posve jasno reći: svi su oni rezultat golemog neznanja, neinformiranosti, ali i pogrešnog tumačenja psećeg ponašanja. A najvažnije jest da se ovdje radi o želji za nekontroliranim razmnožavanjem pasa te da će rezultat takvog razmnožavanja biti- možda ne u prvoj generaciji, ali kasnije posve sigurno- napušten pas, pas u azilu, šinteraju...
    Dakle, kampanje koje pozivaju s porukom "udomi, ne kupuj", posve su promašene dok god ima osoba koje ovako žele razmnožavati pse bez rodovnika, bez uzgojnog pregleda i bez uzgojnih dozvola.
    Zašto ljudi to onda čine? U ruralnim sredinama razmnožavanje pasa bez nadzora i nije uvijek želja njihovih vlasnika. Naprosto se 'pseća ljubav' dogodi negdje na ulici, premda je svakako velika odgovornost na onome koji kuju u tjeranju pušta da bude ostavljena i dostupna mužjacima i takva osoba uvijek zaslužuje osudu (kuja koja se tjera a na lancu je može biti izvrgnuta i pravom silovanju ako se oko nje okupi više mužjaka) . S druge strane, namjerno parenje pasa najčešće je rezultat posve sebične i nepromišljene odluke da se "imaju mali štenci", ili da "psići zadovolje svoje potrebe".
    Štenci koji tako nastaju, dakle parenjem pasa bez rodovnika, bez uzgojnog pregleda, bez uzgojne dozvole i bez ikakvih zdravstvenih testova, naprosto su osuđeni da- čak i ako se ljudi koji pare kuju prodajom ili udomljavanjem pobrinu za njih- jednog dana postanu preci pasa koji će završiti na ulici. Zapamtite, psi iz kontroliranog uzgoja i od odgovornih uzgajivača ne završavaju u azilima niti na ulicama, i upravo je takav uzgoj učinkovitiji u smanjivanju broja napuštenih pasa od bilo kakvih sumnjivih kampanja za udomljavanje. S druge strane razmnožavanje pasa bez rodovnika (ne, tu nikad nije riječ o 'uzgoju') prije ili kasnije se pretvara u razmnožavanje pasa za azile, za ulicu, za neodgovorne vlasnike.
    Drugi argument koji se koristi u nepromišljenom razmnožavanju pasa bez nadzora, bez uzgojnih dozvola i bez uzgojnog pregleda (ako nije riječ o pukoj želji za lakom zaradom) jest onaj da psići "moraju zadovoljiti svoje potrebe" ili da "se jako vole"...


    Takav stav najčešće proizlazi iz pogrešne pretpostavke da je skakanje mužjaka na vašu nogu ili nogu vaših prijatelja rezultat nekakve "želje za seksom", psećeg puberteta ili nečeg sličnog. To, naravno, nije točno, takve su radnje samo izraz dominantnog ponašanja u pokušaju da se izbori viši polažaj u hijerarhiji čopora. Kad pas počne skakati i na vašu nogu, to naprosto znači kako ste mu dopustili da se u vašoj obitelji osjeća kao vođa čopora. A to pas u obitelji ne smije biti, jer će vam život ubrzo postati pakao. Život vašeg psa neće ni po čemu biti sretniji ako mu priuštite parenje ili, kako neki kažu, 'seks'. To mu neće popraviti zdravlje niti otjerati eventualna depresivna raspoloženja. Zapamtite, za sve vrste emocionalnih poremećaja kod pasa šetnja je najbolji i najučinkovitiji lijek!

    Još je veća odgovornost na vlasnicima ženki koje nisu sterilizirane. Vaša je dužnost da ih držite podalje od mužjaka kad se tjeraju, a ponekad i obična šetnja gradom sa ženkom u tjeranju može rezultirati nezgodnim (pa i opasnim!) situacijama. Sterilizacija pasa koji se ne mogu i ne smiju koristiti u uzgoju, a to su SVI psi koji nemaju rodovnik ni uzgojnu dozvolu, svakako je izraz odgovornost i svijesti o neizvjesnoj budućnosti nerazboritog razmnožavanja i stvaranja potomstva bez sigurnog doma.

    Želite li se ipak baviti uzgojem, želite li osjetiti radost legla i toplinu novorođenih štenaca u svom domu, prvi korak koji morate poduzeti (nakon iznimno detaljnog proučavanja pasmine, kontaktiranja uzgajivača i razgovora s onima koji su vam voljni pomoći svojim znanjem i savjetima) jest nabavka ženke s rodovnikom, učlanjenje u neku od kinoloških udruga (vlasnici francuskih buldoga s područja Grada Zagreba članovi su Kluba patuljastih pasmina Zagreb www.patuljastipsi.hr ) a potom- kad pas napuni godinu dana- ocjenjivanje, uzgojni pregled i dobivanje uzgojne dozvole. Zatim se kreće u potragu za mužjakom koji, naravno, također mora imati rodovnik i uzgojnu dozvolu. Tu valja ponešto znati o precima oba psa, odgovorni uzgajivači provode mnogo vremena i ulažu silan trud da bi se informirali o precima svojih pasa, riječ je o desecima generacija koje sežu i stotinu godina unatrag, da znaju sve njihove mane, ponekad i one koje se odnose na zdravlje. Početnicima je tu znatno teže i zato se valja pouzdati u savjete i dobre namjere odgovornih uzgajivača. Ako je takav vlasnik mužjaka, odgovoran i informiran, on će vam otvoreno reći što možete očekivati od legla s vašom ženkom. Ima i onih koji će- s punim pravom- odbiti parenje svog mužjaka sa ženkom koja kvalitetom (ili manjkavim rodovnikom) ne zadovoljava njihove kriterije. Odgovorni uzgajivači će, naime, odbiti parenje mužjaka s kujom ako procijene da iz tog legla, zbog ženkinih slabosti, neće nastati zdravi i lijepi štenci. U suprotnom bi kompromitirali svog mužjaka kao parnjaka, jer štenci slabe kvalitete, naravi, zdravlja ili eksterijera bili loša reklama takvom uzgajivaču.

    Dakle, u svijetu kontroliranog uzgoja vlasnici ženki traže mužjake, a ne obrnuto, traže najbolje i najprikladnije buduće očeve svojih štenaca, obilaze izložbe, proučavaju ih, gledaju ih u kretanju, slušaju kako dišu, traže zdravstvene testove... 

    I imajte na umu da mužjaci s rodovnikom i uzgojnom dozvolom ne smiju pariti ženke koje nemaju rodovnike ili dozvole jer se time krši uzgojni pravilnik Hrvatskog kinološkog saveza i zbog toga vlasnici mužjaka mogu biti sankcionirani.
    Prije no što se dogodi, parenje mora biti najavljeno voditelju uzgoja u kinološkoj udruzi, a kod francuskih buldoga se najčešće obavlja umjetnim osjemenjivanjem kod veterinara. Danas prevladava mišljenje da taj postupak štiti kuju od mogućih zaraznih bolesti, da se njime psi manje iscrpljuju, da je efikasniji i eliminira mogućnost ozljeđivanja pasa pri prirodnom parenju (ta je mogućnost, doduše, mala, ali ipak postoji). Mnogi francuskih buldozi zbog svoje specifične anatomije imaju i teškoća s prirodnim parenjem, pa je ovaj put svakako lakši. Uzgajivači danas često provode osjemenjivanje svježom spermom, i tu je bitno točno odrediti plodne dane kuje. Osim svježom spermom, oplodnja se može obaviti i rashlađenom spermom te smrznutom spermom. I u Hrvatskoj danas žive potomci pasa koji su mrtvi već više od četiri desetljeća, ali je njihova sperma smrznuta pa je njome i danas moguća oplodnja kuja. Taj postupak, jasno, nije jednostavan, iziskuje izuzetno precizno određivanje plodnih dana u kuje, čitav niz logističkih problema oko dostave takve sperme. Sve je to vrlo skupo, a rezultat neizvjestan čak i kada se sve obavi kako treba.
    Vlasnici ženke parenje plaćaju vlasnicima mužjaka, mogući su različiti dogovori oko toga kako će regulirati dogovor. Najjednostavnije je plaćanje cijene u cijelosti nakon dva obavljena parenja. Ako parenje ne uspije ili se okoti jedan, možda samo dva štenca, obično vlasnik mužjaka daje mogućnost još jednog parenja besplatno kad se ženka sljedeći put protjera. Nekoć je vrlo čest slučaj bio da se vlasnik parenja ima pravo birati jedno štene iz legla umjesto da plati parenje, ali kod ozbiljnih uzgajivača to više nije tako uobičajeno.

    Da zaključimo: svako razmnožavanje štenaca bez rodovnika, dakle parenje pasa protivno uzgojnom pravilniku Hrvatskog kinološkog saveza jest neetično, ono je uvijek i bez iznimke samo put ka još većem broju napuštenih pasa na ulicama i azilima, pasa kojima se ne zna podrijetlo i čija budućnost sigurno neće biti sretna. 

    To možda neće odmah biti oni štenci koji su uzgojeni bez kontrole, ali njihovi potomci u nekoj sljedećoj generaciji posve sigurno hoće.

    Naš vodič izvorno objavljen na stranicama http://francuskibuldoghrvatska.com Vodič za buduće vlasnike francuskih buldoga: Što morate zn...


    Naš vodič izvorno objavljen na stranicama http://francuskibuldoghrvatska.com

    Vodič za buduće vlasnike francuskih buldoga: Što morate znati, što pitati, a što će pitati vas...



    Danas je prilično teško izabrati kvalitetnog uzgajivača, no postoje trikovi koji će vrlo lako otkriti onog pravog!
    Pravom, odgovornom uzgajivaču danas nije nimalo lako procijeniti budućeg vlasnika svog šteneta, odlučiti hoće li ta osoba, ili obitelj, doista pružiti topao dom pun ljubavi psiću, dati mu najbolju njegu, voditi o njemu brigu. S druge strane, ni onima koji tragaju za budućim članom obitelji, za bićem koje će čitav svoj život provesti uz njih, nije lako odlučiti gdje će ga, kako i zašto potražiti.
    Ipak, ponešto je lakše odrediti kriterije za one koji tragaju za štenetom određene pasmine. Ako ste odlučili nabaviti čistokrvno štene, dakle ako ste istinski zaljubljeni u neku pasminu i želite u svom domu imati psa točno određenih karakteristika i obilježja, prvo morate povesti računa da je taj pas iz registriranoga uzgoja.

    Iz registriranog uzgoja je ako…

    Dakle, ako oba roditelja legla iz kojeg birate štene imaju obavljen uzgojni pregled i rodovnice, ako su ocijenjeni s odličnim, ako je vlasnik kuje član Hrvatskog kinološkog saveza koji je njihovo parenje prijavio svom voditelju uzgoja, ako je taj voditelj uzgoja dva puta prekontrolirao i pregledao to leglo, ako su štenci mikročipirani, cijepljeni i očišćeni od parazita, ako je leglo prijavljeno u Hrvatskom kinološkom savezu, ako štenci imaju veterinarsku knjižicu za EU, ako svi štenci iz legla imaju rodovnice Hrvatskog kinološkog saveza, onda ste na dobrom putu da možete birati pravog predstavnika svoje pasmine, štene točno određenih karakteristika, koje su detaljno opisane i definirane u standardu svake pasmine na stranicama Svjetske kinološke organizacije.

    Što znači ako nema ‘papire’?

    Jasno je da ima mnogo onih koji će reći da u svom domu imaju krasnog i zdravog psića određene pasmine, ali bez papira. Nije sporno da i taj psić zaslužuje našu jednaku ljubav kao i onaj s rodovnikom, količina odanosti koju ta bića nama bezrezervno pružaju nema nikakve veze s njihovim pedigreom. No, činjenica da taj psić ‘nema papire’, odnosno rodovnik, svjedoči o dvije mogućnosti:
    Prvo, netko od njegovih roditelja, ili oba, nije mogao ispuniti uvjete za uzgojni pregled. To se dogodilo možda zato što uopće nisu nisu imali rodovnik, pa možda i nisu bili čistokrvni (ili su čak bili i neke druge pasmine), možda stoga što nisu posve zdravi, a možda i zbog činjenice da imaju neku drugu manu koja im onemogućuje da pristupe i polože uzgojni pregled. Ta mana može biti vrlo ozbiljne naravi, ali se u iznimnim slučajevima može raditi i o naizgled bezazlenijim nedostacima koji su istaknuti u standardu (ako je francuski buldog boje koja nije propisana u standardu i koja sa sobom nosi i zdravstvene tegobe, na primjer, ne može dobiti uzgjojnu dozvolu. Također ni mužjak koji nema spuštena oba testisa ne može do uzgojne dozvole).
    Ako vam takozvani uzgajivač prešuti gore nabrojane razloge, pa kaže da štene nema rodovnik jer iz ovog ili onog razloga nije htio izvaditi uzgojnu dozvolu za njegovu mamu niti je prijavljivao leglo, naprosto se radi o neodgovornom i lažnom uzgajivaču i svaki daljnji razgovor tu postaje bespredmetan. Ukupna cijena članstva u Kinološkom savezu, uzgojnog pregleda, prijavljivanja legla te izdavanja rodovnika nije značajna, ali jesu značajne druge obaveze koje treba ispoštovati. Ako ih vaš takozvani uzgajivač ne poštuje i ako vam laže o pravim razlozima zbog kojih štene nema rodovnik, jasno je da se ne radi o ozbiljnoj i odgovornoj osobi, već o muljatoru, šverceru štenaca, ponekad i pravom kriminalcu.

    Ali ja želim psa za kućnog ljubimca, a ne za izložbe…

    Tek se u rijetkim i doista iznimnim slučajevima može dogoditi da nađete zdravo štene u obitelji kojoj se leglo ‘slučajno potrefilo’ i koja se, zapravo, nije mislila baviti uzgojem. Jasno, takvi štenci se ne bi trebali prodavati, već ih valja udomiti i svakako sterilizirati. Kupovati štene ‘bez papira’, dakle bez rodovnika, doista je besmisleno, ponajprije zbog činjenice da te cijene u konačnici uopće nisu značajno niže od cijena štenadi s rodovnicima. S druge strane, ako doista želite samo psića kao ljubimca, ako ne namjeravate ići na izložbe ni u daljnji uzgoj, uspostavite kontakt i korektan odnos s odgovornim i registriranim uzgajivačima, dakle onima koji uzgajaju psiće s rodovnicima, pa razgovarajte o mogućnosti da oni iz svojih legala u budućnosti izdvoje štene koje -po njima- nema izložbeni i uzgojni potencijal, a može biti maženo i paženo u vašem domu. Sasvim ćete sigurno proći bolje i jeftinije nego da kupujete od mutnih tipova bez papira. Jasno, to podrazumijeva da ćete čekati štene, možda i godinu ili dvije, ali štene i nije predmet koji se kupuje kao božićni ili rođendanski dar. S druge strane, postoji čak i mogućnost da vam uzgajivač ustupi starijeg psića bez ikakve naknade, naročito ako se nije uklopio u novi čopor pa živi u strahu, izložen agresiji drugih pasa. Takve situacije kod uzgajivača nisu česte, ali se mogu dogoditi.

    Kako pronaći štene: HKS, Njuškalo, preporuke…

    HKS IMA PODATKE O SVIM PRIJAVLJENIM LEGLIMA (SAMO ONA NAJNOVIJA LEGLA, SA ŠTENCIMA STARIMA TEK MJESEC DANA, MOŽDA IM NISU JOŠ UNESENA U BAZU)
    Uzgajivače koji prijavljuju legla i uzgajaju psiće s rodovnicima Hrvatskog kinološkog saveza lako je naći. Oni najozbiljniji imaju svoje ažurirane i održavane web stranice, dok su sva prijavljena legla (možda ne najnovija, ali ona u zadnja tri-četiri mjeseca svakako) s podacima o uzgajivačima objavljena na stranicama Hrvatskog kinološkog saveza (https://web.hks.hr/prijavljena-legla/ ). Jasno, uvijek je moguće i nazvati Hrvatski kinološki savez (01/4846-124) te njih zamoliti da vam daju informaciju o najnovijim leglima.
    PAZITE! NA NJUŠKALU KRAJ OGLASA MORA BITI ZNAK HRVATSKOG KINOLOŠKOG SAVEZA!
    oznaka hks njuškalo
    Druga je opcija naš najveći web oglasnik njuskalo.hr, no ondje valja biti oprezniji. Naime, nakon što izaberete opciju Kućni ljubimci, uđite u podrubriku Psi s rodovnicom, a ne Psi. No, pripazite! Tu nisu samo oglasi za štence registriranih uzgajivača Hrvatskog kinološkog saveza, već ima i onih koji tvrde da imaju pse s rodovnicama iz Srbije ili drugih zemalja, a to uopće nije istina! Takvi lažni oglasi na Njuškalu nemaju istaknutu značku Hrvatskog kinološkog saveza i napomenu da je oglašivač član Hrvatskog kinološkog saveza.
    Time ste obavili prve korake u eliminaciji uzgajivača koji nisu registrirani i koji Vam ne mogu dati apsolutno nikakvu službenu potvrdu o podrijetlu šteneta. Za razliku od takvih, registrirani uzgajivači HKS-a rodovnicom lako dokazuju tko su roditelji šteneta, a uvidom u nju za neke linije možete slijediti pretke šteneta i stotinu godina unatrag! U nekim bazama koje su javno dostupne na webu možete čak doznati ponešto i o drugim karatkeristima štenetovih predaka, od boje do zdravstvenih testova!
    BUDITE OPREZNI S PREPORUKAMA, A NAROČITO S UZGAJIVAČIMA KOJI VAM ODMAH NUDE POPUSTE, KUPNJU NA RATE I KARTICE…

    Prvi kontakt s uzgajivačem i što ih pitati


    Potom slijedi kontaktiranje uzgajivača koje ste odabrali, mailom ili telefonski. Izbjegnite javno propitivanje o uzgajivačima i nemojte u otvorenim postovima tražiti preporuke na velikim grupama na Facebooku, forumima i slično. Neki od uzgajivača, a tu sad već mislimo i na one registrirane u HKS-u, svoj uzgoj doživljavaju prije svega kao izvor zarade (premda im je računica na vrlo klimavim nogama), pa vrebaju takva pitanja i odmah nude svoje “najljepše i najbolje štence” ili imaju svoje suradnike koji to čine umjesto njih. Preporuka je dobra stvar, ali ne smije biti jedini i najvažniji kriterij za odabir. Takvi koji vam odmah nude štene, a pri tom uvijek imaju i muško, i žensko, i fawn, i pied, i brindle, baš sve što vama treba, ipak su malo sumnjivi, zar ne?
    Pa još odmah nude i kupovinu na rate, na kartice, pričekat će vas s lovom? Hm… Vjerujte, u uzgajivačkoj priči ne vrijede trgovačka pravila. Jer, uzgoj nije biznis. Kada uzgajivač počne razmišljati o prihodima i profitu, o ratama i karticama, o cash flowu i amortizaciji, onda on više nije uzgajivač, već štancer, trgovac, poduzetnik. Onda on pse gleda kao robu, onda će -prije ili kasnije- zaključiti da mu je kuju koja više ne može imati štence bolje baciti na ulicu, nego je čuvati i voljeti zauvijek, biti zahvalan što mu je podarila lijepe i zdrave pse. Zašto da se izlaže nepotrebnom trošku? I takvih, na žalost, ima među registriranim uzgajivačima, možda u mnogo manjoj mjeri nego među onim drugima, ali ih ima.
    PITAJTE IH O REZULTATIMA NJIHOVI PASA NA IZLOŽBAMA. ZAPITAJTE SE ZAŠTO REZULTATE NE OBJAVLJUJU NA WEBU…

    Prepoznat ćete ih, dakle, vrlo lako. Nudit će vam razne kombinacije samo da vam uvale svoje štene. Takvi, gotovo u pravilu, izložbe pasa zaobilaze u širokom luku. Možda će vam pričati o svojim nekadašnjim šampionima svemira, ali pitajte ih kada su zadnji puta bili na izložbi, zamolite ih da Vam daju rezultate svojih pasa s posljedjih izložbi… Ništa od toga nećete dobiti. Izložbe pasa su za njih, naprosto, nepotreban, suvišan trošak. Pravi uzgajivač ne razmišlja tako. Jasno je da uspjeh na izložbama nije nužno jamstvo zdravog šteneta, pa ni poštenog uzgajivača. Postoje i razne izložbe, i razni suci, i doista se ne može reći da se na izložbama uvijek igra najpoštenije i najtransparentnije. Ali, izložba dokazuje da je taj uzgajivač spreman trošiti novce da pokaže svog psa, da se ima čime ponositi, da mu profit nije na prvome mjestu (jer izložba je doista golem trošak i novce uložene u izložbe ništa ne može vratiti).
    Poneki će se sada zapititati:
    – Znači li to da ja kupnjom šteneta tom uzgajivaču financiram njegov skupi hobi, odlaske na izložbe?
    Djelomično da, ali izložbe su i dalje ključno mjesto na kojem svaki uzgajivač testira ispravnost svog uzgoja, dobija odgovor na pitanje je li sve ono što čini u uzgoju dobro, može li bolje… Na izložbama se mogu vidjeti i budući i aktualni prvaci, dakle i parnjaci koji će pasminu unaprijediti, uzgajivaču dati nove i bolje gene. Bez izložbi nema uzgoja, a bez uzgoja nema ni pasmine. On se može održati u nekom ograničenom obliku, ali sasvim sigurno bi vremenom svaka pasmina bez izložbi ili nekih drugih kinoloških disciplina počela nazadovati, a onda i nestajati ili se deformirati. Pasmina bez papira, bez rodovnica, bez rodovnih knjiga u koju se upisuju legla i štenci, vrlo brzo nestaje.
    PITAJTE IH O EVIDENCIJI NJIHOVIH LEGALA I ŠTENACA. ZAPITAJTE SE ZAŠTO SVE TRANSPARENTNO NE OBJAVLJUJU NA WEBU…

    Osim što bi svaki uzgajivač u svakom trenutku morao moći budućem vlasniku svojih štenaca dati na uvid sve podatke o izložbama i ocjene svojih pasa, svaki uzgajivač bi morao na transparentan način voditi i brigu o svojim leglima, dakle evidenciju svih štenaca. Danas su dostupne i otvorene evidencije, odnosno svjetske baze podataka o štencima na webu, pa je moguće provjeriti roditelje nekog šteneta i pretke sve do prvih pasa upisanih u kinološke registre s kraja 19. stoljeća! Odgovoran uzgajivač nema razloga skrivati podatke o štencima i njihovim precima, dapače, trebao bi biti ponosan na svoj uzgoj i pse koje koristi u njemu. Ovi drugi ne znaju ni kako se zovu roditelji njihove štenadi, kamo li što više.
    NE PITAJTE ODMAH ZA CIJENU. I NE OČEKUJTE DA ĆETE DOBITI PRECIZAN ODGOVOR
    Štenci se mijenjaju, malo koji uzgajivač postavi preciznu cijenu za štene koje je staro par tjedana. S mjesec dana može mu se činiti da je uzgojio budućeg prvaka svijeta, s dva mjeseca zaključuje da će taj štenac biti sjajan kućni ljubimac, ali neće plijeniti poglede na izložbama. Moguća je i obrnuta situacija, može se dogoditi i ružno pače koje se preobrazi u najljepšeg šampiona. Ponekad se dogode i ozljede koje štene onemoguće u pravilnom razvoju. Sve to utječe na cijenu. Valja znati da trošak uzgoja jednog šteneta francuskog buldoga, s rodovnikom naravno, ne može biti niži od 1000 eura. Isto tako rijetko je cijena za dvomjesečno štene, dakle za psića koji će se još razvijati i za kojeg se ne može jamčiti kako će u konačnici izgledati, viša od 2000 eura. To je slučaj tek u iznimnim slučajevima, kada je riječ o kombinacijama ponajboljih roditelja u što je uložen i golem novac (na primjer, ako su oba roditelja prvaci svijeta) ili kod ženske štenadi za koju uzgajivač procijeni da je tako dragocjena.
    NE VJERUJTE UZGAJIVAČU KOJI TVRDI DA VAM DAJE GARANCIJU ZA ZDRAVLJE ŠTENETA

    Ne postoji jamstvo da će vaše štene biti apsolutno zdravo niti to ijedan odgovoran uzgajivač može dati.Svejedno, ima mnogo onih koji se hvale da daju “zdravstvene garancije”. Neka vam takvi samoreklameri odmah pobude sumnju! U Srbiji je godinama djelovao uzgajivač koji se reklamirao tvrdeći da daje zdravstvenu garanciju za štene, na svojim stranicama je čak besramno objavio i nekakav “etički kodeks” o odgovornom uzgoju, a bio je notorni prevarant koji je ljudima širom svijeta uzimao novce. Dogodilo se u više navrata da štene nije ni poslao na adresu osobe koja ga je kupila, a najčešće je dostavljao bolesne štence, posve različite od onih koje je objavljivao na fotografijama.
    I danas je aktivna njegova raskošna i dobro dizajnirana web stranica, bio je odlično pozicioniran i na Googleu. No, na stranicama nije bilo detaljnog rodoslovlja njegovih pasa, psi se nisu mogli pronaći ni u bazama rodovnika na webu, nije imao rezultate izložbi niti evidenciju legala. Svejedno, mnogi su nasjeli i ovom prevarantu poslali novce. Ako su i dobili psića, bio je pun glista, bolestan, nimalo reprezentativan primjerak pasmine. Obećani rodovnik nikad nije stigao.
    Mogućnost da će vam odgovoran i registrirani uzgajivač dati štene puno parazita, gotovo ne postoji. Svaki uzgajivač zna da cijena preparata protiv parazita nije visoka i nema smisla da riskira zdravlje psa i štenadi za par desetaka kuna. Oni neodgovorni o tome uopće ne vode računa i njihovi su štenci u pravilu zaraženi glistama. Ako je psić zaražen takvim parazitima u ranim danima, kasnije pati od mnogo većih problema, nerijetko i onih sa srcem, od čega psi ugibaju već s par godina.
    Odgovorni uzgajivači dat će vam opširne pismene upute o zdravlju i njezi vašega psa, bit će vam na raspolaganju od 0-24, reći će vam da nema glupih pitanja i da ih zovete u bilo koje dana ili noći ako ste zabrinuti sa psića. Odgovorni uzgajivač će vam, isto tako, sugerirati da ne tražite savjete od ljudi koji za to nisu kvalificirani. Loši savjeti mogu biti kobni za psića! Ako ste nabavili psića od odgovornog uzgajivača, koji ima znanje i iskustvo, onda će vam najbolji savjet o njemu i njegovu zdravlju dati upravo on!
    Isto tako, taj će vam uzgajivač znati preporučiti kvalitetnog veterinara, stručnog i specijaliziranog za vašu pasminu. Ako živite u manjem gradu, on će -zahvaljujući svojim vezama i poznanstvima s drugim uzgajivačima pasa- znati i za najbolje veterinare u toj sredini. Konzultirajte se sa svojim uzgajivačem svaki puta prije odlaska veterinaru, podijelite s njime i mišljenje veterinara o tegobama vašeg psa. Znanja i iskustva uzgajivača su dragocjena, a vi ste svu tu pomoć koju vam on pruža platili u cijeni šteneta, ali i u ljubavi i brizi koju tom štenetu -što ga je on uzgojio i s kojim se on ponosi- pružate!

    POSTOJE LI TESTOVI KOJI JAMČE DA JE MOJ PAS ZDRAV?

    Danas postoji čitav niz genetskih testova za bolesti raznih pasmina, pa tako i za francuske buldoge. Na žalost, nisu izolirani geni odgovorni za poremećaje disanja i probleme s kralježnicom, pa tako i ne postoje testovi koji bi uzgajivačima dali mogućnost selekcije štenaca bez takvih tegoba. Svejedno, uzgajivači koji obavljaju određene testove (premda je u većini riječ o bolestima koje su vrlo rijetke kod francuskih buldoga), tim činom ipak daju do znanja da su spremni uložiti u svoje psiće, u odgovoran uzgoj, i da će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi štenci bili zdravi. Testovi, dakle, nisu jamstvo da će vaše štene biti zaštićeno od onih najtežih problema koji danas muče francuske buldoge, ali ipak ukazuju da je uzgajivač činio mnogo kako bi uzgajao što zdravije pse.

    UGOVOR, DA ILI NE?

    Uzgajivač koji vam odmah nudi ugovor kao jamstvo ili kao znak da je odgovoran, nije nužno uzgajivač s kojim ćete se kasnije moći dogovoriti ako dođe do bilo kakvog problema. Ugovor postoji prije svega da bi štitio uzgajivača od neodgovornih vlasnika, od onih koji će tegobe psa što su ih izazvali griješeći u njegovu držanju, prehrani ili njezi pokušati svaliti na uzgajivača. Danas postoje tipizirani ugovori kakve koriste uzgajivači na svim kontinentima i mnogi, osim što potvrđuju da je isplaćen iznos za psića, služe i kao kratki vodič s uputama za prehranu ili njegu šteneta. Ako između vlasnika šteneta i uzgajivača otprve ne postoji međusobno povjerenje, nikakav ugovor neće pomoći da se ono izgradi i da obje strane surađuju i djeluju u dobrobiti psa.

    A ŠTO ĆE UZGAJIVAČ VAS PITATI?


    Kao što mnogi uzgajivači u svijetu imaju tipske ugovore, tako mnogi već na svojim web stranicama imaju gotove upitnike koje svatko zainteresiran za francuskog buldoga mora ispuniti. Mnoga od tih pitanja postavit će vam i naši uzgajivači.
    U upitnicima se nalaze doista raznolika pitanja, uzgajivače će uvijek zanimati tko će u vašoj obitelji biti odgovoran za psića (nemojte ni slučajno reći da će se o njemu brinuti vaše sedmogodišnje dijete…), neki pitaju što očekujete od svog budućeg ljubimca, kakvog će karaktera biti, pitaju vas znate li da francuski buldog nije pas uz kojeg ćete trčati polumaratone i jeste li svjesni njegovih ograničenja na visokim temperaturama… Jasno da već ova prva pitanja mogu lako eliminirati neznalice i ignorante koji žele francuskog buldoga jer to danas in, a uopće se nisu raspitali ni proučili osnove o pasmini.
    Svakog uzgajivača prije nego preda psića u tuđe ruke, interesiraju i detalji o vašem domu:
    • Stanujete li na katu zgrade bez dizala (ako živite na trećem ili višem katu, bez dizala, ozbiljno razmislite o drugoj pasmini. Malom francuskom buldogu spuštanje niz stepenice doista može jako štetiti)?
    • Ako ste u kući, je li vam dvorište ograđeno (stradanje psića pod kotačima auta je strašno i traumatično iskustvo koje nitko ne želi)?
    • Imate li, možda, u dvorištu bazen (znate valjda da su slabi plivači, pa pad u bazen može završiti kobno)?
    • Imate li u obitelji male djece (iskusan uzgajivač će vas upozoriti kako mala djeca u igri mogu nehotice ozlijediti štene, i to na vrlo specifične načine koje će vam i opisati)?
    • Imate li drugih ljubimaca u kući (morate znati kako će oni reagirati na novoga člana obitelji)?
    • Slažu li se svi u obitelji s vašom odlukom o nabavci francuskog buldoga (kćerka je diplomirala pa se nagrađuje štenetom bez znanja oca koji ne voli pse- to je zbilja vrlo loša kombinacija za budućnost psića)?
    • Jeste li svjesni da će vaš skupocjeni perzijaner biti obilježen već prvoga dana (ima i onih koji nabavljaju štene, a uopće ne razmišljaju o činjenici da ono s dva mjeseca još nije do kraja usvojilo navike za obavljanje nužde)?
    Odgovoran uzgajivač ima vrlo jasne razloge da vam postavi sva ova pitanja i nemojte ih doživljavati kao zadiranje u vašu privatnost, već budite zahvalni što ste naišli na uzgajivača koji brine o budućnosti šteneta, o novom domu bića o kojem se brinuo od prvog dana njegova života, nad kojim je bdio mnoge noći, brisao mu guzu i trljao trbušćić ako mama to nije činila kako treba, vagao ga više puta na dan provjeravajući dobiva li na kilaži, bježao s posla, uzimao godišnji i činio sve da se to biće razvija zdravo i sretno… Oni koji to nisu činili, kojima do šteneta nije ni stalo, kriminalci koji štenetu neće dati ni jeftinu tableticu da ga zaštite od parazita, vjerojatno vas ništa od ovoga neće ni pitati. A vaša pitanja za njih će biti samo nepotrebno zamaranje i dosađivanje.
    Valja napomenuti i da se odgovoran uzgajivač razlikuje od ovog drugog u još jednom bitnom detalju.Načinu preuzimanja, odnosno dostave šteneta. Svaki će vas odgovoran uzgajivač htjeti upoznati, pozvat će vas u svoj dom na kavu čak i mnogo prije no što ćete realizirati bilo kakav dogovor, htjet će vam pokazati sve svoje pse, mjesto gdje spavaju, reći vam puno o njihovoj prehrani, njezi. Odgovornom je uzgajivaču stalo do zdravlja i života svakog psa i sigurno vam neće dati krive ili lažne informacije, već upravo korisne savjete. Zato učinite sve što možete da posjetite uzgajivača, da osobno preuzmete štene, a u širokom luku zaobiđite one koji vam odmah nude dostavu, ni u kom slučaju nemojte pristati na prijevoz šteneta autobusom, niti prihvaćati mogućnost da ga uzmete možda negdje “kraj naplatnih kućica”…
    I za kraj, detalj koji je često i presudan kod loših odluka o nabavci psića. Cijena. Nemojte uzgajivačima reći da ste student koji još ne zarađuje dovoljno, ali ćete se lijepo brinuti za psića. Ili da niste odveć bogati, ali ćete jako voljeti psa, pa neka vam spusti cijenu… Premda će neki pogrešno zaključiti da su uzgajivači socijalno neosjetljivi, oni se zapravo samo žele uvjeriti da ste spremni potrošiti značajna novčana sredstva kod veterinara ako se vašem psiću -nedaj Bože- dogodi bilo kakva nezgoda i bolest, da ste mu spremni kupovati najbolju i najskuplju hranu… Uzgajivač, naprosto, za štene koje je uzgojio mora željeti baš sve najbolje! Ako se u startu žalite da baš i niste pri novcu, uzgajivač će posumnjati u vašu spremnost da psiću pružite najkvalitetniju njegu. Odgovorni uzgajivači će, kolikogod se to na prvi pogled činilo nepravednim, imati malo razumijevanja za žalopojke o visokim troškovima za nabavku psića i vašim primanjima.
    Istovremeno, uvijek imajte na umu da su odgovorni uzgajivači potrošili znatno veće iznose da bi uzgojili to štene, da su se u životu odrekli mnogih stvari kako bi se bavili uzgojem, i da bi -svi oni najodgovorniji- danas posve sigurno bili mnogo bogatiji da nisu trošili na svoje najdraže pse, na ljubav i strast prema pasmini. Bez takvih uzgajivača, odgovornih i savjesnih, te pasmine o kojoj sada čitate i u koju ste se zaljubili, naprosto ne bi bilo.