Fenomen francuskih buldoga

U Sjedinjenim Američkim Državama francuskih buldozi su 1994. godine po popularnosti bili tek 81. pasmina. U sljedećih deset godina, prema podacima Američkog kinološkog saveza (AKC), francuzići su se popeli među deset najbrojnijih pasmina kad se računa broj registriranih vlasnika i prijavljenih legla! Vrlo slični podaci odnose se na Stari kontinent, pa su tako i na prošlogodišnjem Eurodogu Showu u Budimpešti francuskih buldozi bili među 15 najzastupljenijih pasmina, a među prodavačima raznih suvenira posvećenih svim pasminama, prevladavali su upravo oni s francuskim buldozima: šalice, majice, zlatni broševi, svjetiljke i biste, privjesci i ogrlice s njuškicom koja ponosno nosi uši šišmiša, bili su najtraženija i najzastupljenija roba iza izložbenih kulisa.
Uzgajivači i nemaju jasne odgovore koji bi opravdali silni porast popularnosti ove pasmine u posljednjem desetljeću, ali pomodarstvo, kao jedan od čimbenika, ne pomaže uvijek odgovornom i ozbiljnom uzgoju. Takav je slučaj i s francuskim buldozima, pa su i u našoj zemlji oglasnici puni onih koji prodaju “štence francuskog buldoga svih boja i uzrasta”, “iz šampionskog legla”, ali najčešće bez papira…
Zašto mnogi žele upravo francuskog buldoga? Taj mali, čvrsti i nabijeni pas doista je zbog mnogih karakteristika idealan za držanje u stanu, štoviše, njegove karakterne osobine i ne omogućavaju držanje na otvorenom prostoru ili u dvorištu, na kiši i hladnoći, na vrućini, bez kontakta s ljudima. Francuski buldog ima iznimno izražajne oči, njegov pogled otkriva široku paletu osjećaja, a ekspresiju dodatno osnažuju i mišići na licu, pa ponekad može izgledati kao da se francuski buldog smije od sreće ili, pak, neizrecivo tuguje. Njegov je pogled doista zavodljiv, čak i onima koji će u prvi tren zaključiti kako se radio o “neopisivo ružnom psu”. Francuski buldog ima kratku dlaku, koju je relativno lako njegovati i održavati. Pa ipak, za one koji ne žele imati posla s redovitim usisavanjem stana, pudlice su mnogo bolji izbor. Francuskom buldogu nisu potrebna duga istrčavanja i neće svojim lavežom uznemiravati vaše susjede. Većina ih doista ne laje bez prijeke potrebe. Pa ipak, neke značajke ove pasmine mogle bi potencijalne vlasnike i odvratiti od njih. Francuski buldozi nisu zlatni retriveri, pa se nerijetko pogrešno govori o iznimno blagoj pasmini. Postoje, naime, premda su rijetki, oštri primjerci te pasmine, mužjaci ili ženke koji ponekad ne podnose neopreznu dječju igru, a gotovo se za sve francuske buldoge može reći da su izuzetno svojeglavi. Dakle, valja imati na umu da francuski buldog može pokazati zube, ali njegov ugriz posve sigurno nikad neće ostaviti krvave tragove. Nije posve točna ni tvrdnja da te tvrdoglave pse nitko ne može dovesti u red, naučiti ih naročitim vjeπtinama, kao što je slučaj s čitavim nizom službenih pasa. I tu ima izuzetaka, pa se danas u Americi među najvećim prvacima u agilityju nalaze i savršeno istrenirani francuski buldozi (iz uzgajivačnica Mon Petit Chou i Smokey Valley)! Štoviše, francuski buldozi su u pravili vrlo zaigrani, pa je svima zajednička opsesija lopticama i sličnim igračkama, koje tretiraju jednakim fanatizmom kao i retriverske pasmine! Budući vlasnici francuskih buldoga, zbog već spomenuta njihova tvrdoglava stava, moraju biti spremni na mogućnost da će takvi psi, u prvih šest do osam mjeseci života, u stanu ili kući rado i često izazivati nered. To će, najčešće, biti odgovor na njima teško prihvatljivu činjenicu da su ostavljeni sami. S odrastanjem i školovanjem, takvo se ponašanje ipak može korigirati.
Francuski buldozi su brahicefalična pasmina, što znači da im njihova iznimno kratka njuška ponekad otežava disanje, a to se naročito manifestira za vrućih dana, ali i u snu. Francuski buldozi nerijetko hrču i hropću, a nekim primjercima te pasmine zbog problema sa spuštenim nepcem problemi sa disanjem mogu i ozbiljno ugrožavati zdravlje. Ako, dakle, kraj svoga kreveta noću želite nečujnog ljubimca, francuski buldog nije pas za vas! Premda prevladava uvjerenje da francuski buldozi mogu imati problema s brojnim uroženim bolestima i manama, to i nije posve točno. Među švercerima i preprodavačima doista se, uglavnom, nude nesretni psi zbog čije kupovine mnogi kasnije požale, jer troškovi za veterinara višestruko nadmaše iznos plaćen za psa. S druge strane, danas kvalitetni i odgovorni uzgajivači nude primjerke koji se mogu smatrati iznimno zdravim psima, spremnima da- u većini slučajeva- dožive starost od 12 godina, ali i više. Jedan od prvih registriranih francuskih buldoga u Hrvatskoj, koji je u u Zagreb stigao iz Ukrajine 1992. godine, napunio je proljetos 16. godinu života, premda je gotovo slijep i gluh, još je prilično proždrljiv i pokretan!