Totegnac

French Bulldogs - Lagotto Romagnolos - BT Coonhounds

Menu

Plavi ili blue francuski buldog, lila ili lilac francuski buldog, super rijetke boje, fantastični i atraktivni! Kad nabavljate francu...

Poražavajuća istina o francuskim buldozima plave ili drugih čudnih i nestandardnih boja



Plavi ili blue francuski buldog, lila ili lilac francuski buldog, super rijetke boje, fantastični i atraktivni!
Kad nabavljate francuskog buldoga morate se èuvati mnogih stvari, prevaranata i lažnih uzgajivača, štancera i švercera. Ali najviše se treba bojati, pa i bježati od onih koji vam žele uvaljati ili prodati navodno rijetke plave ili takozvane blue francuske buldoge.
Takvi su francuski buldozi doista rijetki, barem u Hrvatskoj (srećom!), ali samo zbog jednog razloga: svi se ozbiljni i odgovorni uzgajivači užasavaju ovih boja i sve čine da nikada ne uzgoje francuske buldoge takvih boja jer one sa sobom nose jednako užasavajuće i mučne bolesti!
Oni koji reklamiraju i prodaju takve francuske buldoge, dakle plave, prvi su na listi prevaranata, lažnih uzgajivača i štancera koji žele zarađivati na tuđem neznanju, na pomodarstvu, na jeftinoj želji da se posjeduje pas koji je drukčiji i različit. No, ta razlika se vrlo, vrlo skupo plaća.

Kakve probleme nosi plava boja?

Prvo, francuski buldozi plave boje (a zapravo je to mišje siva boja, u pravilu takvi psi imaju i žute, svijetle oči), takozvane lila boje, boje čokolade (točnije, boje jetre) ili crne boje s paležom (poput dobermana ili rotvajlera), ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu, a ne mogu niti na izložbu – takve boje su izrazito nepoželjne i sva tri glavna svjetska standarda u kojima jasno piše kako francuski buldozi trebaju izgledati (mi uzgajamo u skladu sa standardom Svjetske kinološke organizacije, FCI, u SAD-u se uzgajaju u skladu sa standardom Američkog kinološkog kluba, AKC, a u Engleskoj u skladu sa standardom slavnog Kennel Cluba- standardi se tek neznatno razlikuju) nedvosmisleno sve te boje smatraju najvećom diskvalifikacijskom greškom!
Već su prvi uzgajivači francuskih buldoga, prije gotovo stotinu godina, u Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u, uočili da psi takvih boja imaju vrlo mučne tegobe, pa u pravilu ni jedan nije poživio dulje od pet godina. Danas znamo da se psi takve boje kote zbog mutacije gena (Lokus D) koji daje takozvanu razrijeđenu boju dlake i sa sobom nosi nedostatak pigmetna. Prvi problem koji se gotovo neizostavno javlja kod takvih pasa jest ispadanje dlake na ograničenim površinama, na psu se mogu vidjeti cijela podruđja tijela bez dlake. To stanje naziva se alopecijom uzrokovanom razrijeđenom bojom, a često je prisutna i folikularna dispazija crne dlake, stanje koje se manifestira na gotovo isti način, ali je proces tog ispadanja ponešto drukčiji.
No, oba stanja uzrokovana su istim genetskim poremećajem, u kojem je nedostatak dlake samo blaži simptom. Uz ispadanje dlake, uglavnom slijede i upale kože, čirevi i infekcije opakom bakterijom stafilikokom, pa čak i zloglasnom MRSA-om, bakterijom protiv koje se ni antibiotici ne mogu tek tako boriti. Postoje i istraživanja koja govore o većoj učestalosti gluhoće kod francuskih buldoga plave boje, sljepoći i drugim problemima s vidom i očima.
Na žalost, sve ove informacije – premda dostupne i poznate već desetljećima- nisu bile dovoljne da zaustave teško objašnjivu pomamu za takvim psima u SAD-u, gdje su niz godina oni bili vrlo traženi. Uzgajivački polusvijet, štanceri i šverceri, pravi izrabljivači nesretnih životinja, proizvodili su samo pse takvih boja, jer ih je bilo lakše prodati, a čak su i s lakoćom selekcionirali upravo pse koji daju takvu spornu boju, jer se radilo o poremećaju koji se nasljeđivao autosomno recesivno.
Danas je, na žalost, gotovo isti fenomen prisutan i u nekim europskim zemljama (njemački su oglasnici puni plavih francuskih buldoga), a čini se da bi i Hrvatsku mogla zadesiti pomama za plavim francuskim buldozima, dakle za psićima koje je zabranjeno uzgajati, koji prije ili kasnije razviju teške i mučne poremećaje, koji ne mogu ni na jednu izložbu…
Da stvar bude gora, prevaranti koji su odlučili zarađivati na genetskom poremećaju jedne pasmine uvjeravaju potencijalne kupce da su ti psi rijetki i vrijedni zbog specifične boje, pa im je i cijena još viša!
Na žalost, mnogi nasjednu na tu nevjerojatnu laž, pa i ne posumnjaju da je ta boja rijetka samo zato jer su uzgajivači desetljećima sve činili da plavi francuskih buldozi zauvijek nestanu iz uzgoja zbog bolesti koje nose. Na jasne i brojne dokaze o bolestima koje nose francuski buldozi takve boje, oni koji na njima žele zarađivati uzvraćaju da takvi dokazi zapravo ne postoje i da nema ozbiljnih istraživanja o tome. No, protuargument je vrlo jasan. Odgovorni im uzgajivači uzvraćaju s pitanjem: Pokažite mi samo jednog francuskog buldoga plave boje koji je stariji od pet godina… Na žalost, takvih gotovo da i nema, jer rijetko koji doživi te godine.
Dakle, takve francuske buldoga, bez dvojbe i bez iznimke, uzgajaju samo oni kojima je u uzgoju bitan samo novac. Pa, koji bi uzgajivač ilegalno uzgajao francuske buldoge za koje ne može dobiti uzgojnu dozvolu? I koje ne može izložiti ni na jednoj izložbi u zemlji ili u svijetu? No, svjedoci smo da se takvi primjerci pojavljuju i u našim oglasnicima, čak je i jedna vrhunska hrvatska sportašica – očito posve neinformirana i needucirana – nabavila takvog nesretnog psića, pa ponosno pozira s njime.
Završimo s upozorenjem koje je, zbog sve veće potražnje za plavim francuskim buldozima, koje mnogi nabavljaju samo zato jer im se čini da su psi te boje trenutačno in, nedavno izdao Engleski klub francuskih buldoga (French Bulldog Club Of England):
“Ne kupujte psa kao modni dodatak. Ako vam to treba, kupite si radije torbicu ili par dobrih cipela…”

Francuski buldozi merle boje sigurno nisu čistokrvni

U posljednje vrijeme na društvenim mrežama šire se i fotografije navodnih francuskih buldoga takozvane merle boje. To je siva ili sivosmeđa boja s tamnim mrljama. Kod nekih je pasmina karakteristična i uobičajena (kod australskih ovčara, na primjer), ali kod francuskih buldoga ona definitvno nije prirodna. Genetičari danas nedvojbeno znaju da je ta mutacija nastala križanjem francuskih buldoga s nekim drugim pasminama, pa francuski buldozi merle boje posve sigurno nisu čistokrvni. Merle krzno kod francuskih buldoga sa sobom nosi još gore poremećaje od takozvanog plavoga ili mišje sivog krzna. Štenci se često rađaju s premalim ili užasavajuće deformiranim očima, a ponekad i bez jednog ili oba oka.
Način na koji se danas širi pomama za plavim francuskim buldozima, povezan je s takozvanim fake newsom, dakle s istim fenomenom zbog kojeg se širi vjerovanje da je Zemlja ravna ploča ili da su cjepiva za dječje bolesti štetna. Algoritmi društvenih mreža ili pretraživača naprosto su s vremenom počeli u drugi plan stavljati ne odveć popularne stranice na kojima se govori o tegobama i bolestima plavih francuskih buldoga (premda su to utemeljeni tekstovi ozbiljnih klubova koji već čitavo stoljeće prate i unaprjeđuju uzgoj ove pasmine), a promovirati puno popularnije stranice i objave na kojima se plavi francuski buldozi prikazuju samo kao simpatični i slatki štenci. Činjenicu da gotovo ni jedan od tih štenaca neće doživjeti životni vijek prosječnog francuskog buldoga, algoritmi Googlea ili Facebooka, na žalost, ne prepoznaju. Ili ne žele prepoznati.

0 comments: