Pseće zvijezde zaboravljene zagrebačke izložbe iz 1926. godine

Ruski hrtovi izloženi u Zagrebu 1926. godine

Malo se do sad znalo o prvoj velikoj izložbi pasa održanoj poslije 1. svjetskog rata u Zagrebu, 10. listopada 1926. U službenim kronikama hrvatske kinologije navodi se da o toj izložbi i nema pobližih podataka, no tome, srećom, nije tako! A informacije o njoj trebale bi biti dragocjene jer ta je izložba za hrvatsku kinologiju iznimno važna iz više razloga. Prvo, valja znati kako su rat i nova država u koju ulaze Hrvati sa sobom donijeli i značajne društvene promjene, ekonomske i političke potrese u kojima je čitav niz bogatih plemićkih obitelji izgubio svoju moć, svoje posjede i bogatstvo. A to je bilo od velikog utjecaja i na kinologiju, jer upravo su te obitelji, odnosno njihovi viđeniji članovi, bili ljudi koji su posjedovali i plemenite pasmine pasa, izlagali ih, koristili ih u lovu i radu. Bili su to, naime, istinski pioniri hrvatske kinologije. Trebalo je potom gotovo desetljeće da se poslije rata počnu obnavljati kinološke aktivnosti na hrvatskom tlu, ali i u susjedstvu. U svemu su prednjačili Slovenci, ponajviše zbog svojih ranijih jakih veza s bečkim kinoloških krugovima. Izložba 1926. važna je i zbog činjenice da je uslijedila točno godinu dana nakon što je u Ljubljani osnovan Jugoslavenski kinološki savez, a iste godine kad je izložba održana je ondašnji Savez lovačkih društava osnovao kinološku sekciju za Hrvatsku i Slavoniju (koja se te godine učlanjuje i u JKS). Godinu kasnije, pak, Zagreb dobija i autonomnu kinološku organizaciju koja se naziva Društvo prijatelja pasa – DPPZ, koje se je kasnije preimenovalo u Kinološko društvo.

Springer španijeli izloženi 1926. godine u Zagrebu

No, kako je izgledala ta prva velika međuratna izložba? Prilično detaljne podatke, pa i fotografije o toj izložbi nalazimo u izdanjima slavne zagrebačke ilustrirane revije Svijet, magazina kojeg se ponekad nazivalo Vanity Fairom Kraljevine Jugoslavije. Štoviše, Svijet je o toj izložbi izvještavao u dva svoja listopadska broja. Tako u broju koji izlazi 16. listopada, piše:

"Prigodom svoje 50-godišnjice priredilo je lovačko društvo, kinološka sekcija, u bivšoj jašioni u Zboru izložbu pasa (Jašiona je bila najveća dvorana Zagrebačkog zbora, preteče današnjeg Velesajma, smještena između Draškovićeve i Martićeve ulice, op. a.). Izložba je u svakom pogledu vrlo uspjela i privukla veliki broj općinstva, makar je trajala samo jedan dan t. j. prošle nedelje. Predsjednikom je naših lovačkih udruženja g. D. T. Nikolajević, pukovnik u m., pa su uza nj fungirala još slijedeća gg. kao suci: dr. Arko, Bernetić, Cilinger, dr. Lovrenčić dr. Lokar, Mažen, Načić, Nettik, Sijan i Šibenik. Bilo je izloženo preko tri sto pasa raznih pasmina, od kojih su u najvećem broju bili zastupani lovački. Bilo je osobito lijepih vrsti bernardinaca i to neki upravo ogromni primjerci, zatim odličnih doga kao i jazavčara, koji su svojom pojavom privlačili publiku i zabavljali ju. Veći je broj bio izloženih njemačkih ovčih pasa. Opću su pažnju pobudila još dva ovčara i to jedan irski i jedan škotski. Nadalje je bilo engleskih pointera, irskih setera, njemačkih pasa kratke i duge dlake, te grifona i pudelpointera. U doličnom je broju bilo spaniela, od kojih je bila većina t. zv; špringer-spaniela. Izmedju športskih teriera osobitu su pažnju pobudila dva tipična punokrvna. I medju brallierima bilo je vrlo lijepih egzemplara. Nu čini se, da su publiku, a osobito ženski svijet zanimali ruski hrtovi, koje donosimo i na slici", zaključuje autor teksta, istaknuvši tada doista prestižne borzoje, koji su osam godina poslije Oktobarske revolucije u Europi predstavljali i mnogo više od pukog statusnog simbola.

Boris Špoljarić u knjizi Hrvatska kinološka baština navodi i precizniji podatak o broju prijavljenih pasa od onoga što ga navodi autor teksta u Svijetu, temeljen na uvidu u katalog- bilo ih je 305. No, magazin Svijet već u svom sljedećem broju objavljuje i fotografije nekih od nagrađenih pasa! Taj tekst u integralnoj verziji ovako izgleda:

"U prošlom broju priopćili smo dvije slike sa ove vrlo zanimive izložbe, a u današnjem broju donosimo snimku triju nagradjenih pasa te vrhovni sud u procjenjivanju izloženih pasa. Interes je za ovu izložbu, a kao za prvi put bio u svakom pogledu zadovoljavajući. Izlagači bili su u prvom redu naši lovci iz Zagreba i gotovo iz sviju krajeva naše uže domovine. Brojno su bili zastupani Slovenci.

Poslije otvorenja izložbe prešlo se odmah na ocjenjivanje pojedinih vrsta. Ocjenjivanje su preuzeli kao gosti gg. dr. Lovrenčić iz Ljubljane, Stanko Arko iz Ljubljane i dr. Lokar iz Ljubljane. Od domaćih sudjelovali su gg. Zwilling iz Zdenčine, Mažgon iz Slatine, dr. Šibenik iz Samobora te gg. Nikolajević, Bernetić, Sijan i Živković iz Zagreba. Organizaciju cijele izložbe te njenu pripravu vodio je g. dr. Šemper, dok je redateljem i zamjenikom bio g. dr. Livadić i g. H. Rosenberg, iz Zagreba, poznati lovac i sportista. Na izložbi bile su zastupane sve rase pasa, počevši od raznih vrsta lovačkih pa do najmanjih luksusnih. U svemu je bilo zastupano dvanaest lovačkih i oko petnaest sportskih vrsti pasa. Izloženo je bilo preko dvije stotine pasa.

U glavnom su bile vrste: njem, ptičari, griffoni, engleski pointeri, i pudelpointeri, seteri, španijoli, brakini, braki jazavčari, jazavčari, foksterijeri, škotski terijera, hrtovi, bernardinci, doge, ovčari, dobermani, bokseri, špici, airedale terijeri, pinčevi i higlandterijeri.

Suci na izložbi 1926.

Urednici u Svijetu bez dvojbe gaje simpatije prema psima i kinologiji. Tako 1929. objavljuju fotografije raznih pasmina i nekih slavnih pasa onoga doba (na primjer psa predsjednika SAD-a Herberta Hoovera, državnika za čije je vladavine najveći broj pasa prošao kroz Bijelu kuću. Na fotografiji u Svijetu je Ch. Southboro Markham (Mark), engleski seter koji je bio nacionalni i internacionalni šampion, no Hoover je imao i šampionskog gordon setera i još desetak drugih pasmina.

Na jednoj je fotografiji i leglo francuskih buldoga, možda su to i prvi francuski buldozi zabilježeni u hrvatskome tisku, a maltezere na jednoj fotografiji drži belgijska princeza Marie-José (kći kralja Alberta Prvog i i kneginje Elisabeth od Bavarske, znana i kao posljednja talijanska kraljica)... Uz taj kolaž s fotografijama pasa iz čitavoga svijeta, stoji sljedeći tekst:

"Uostalom ove naše slike trebale bi da potaknu naše ljubitelje pasa, a i mačaka, te da prirede opet koju izložbu, koja bi se mogla spojiti i s utrukom pasa. Kako je dvorana u bivšoj jašioni u Zagrebačkom Zboru vrlo, prikladna za jedno i drugo, mogle bi se takove priredbe udesiti i u zimsko doba. Utješljivo je, da se u najnovije doba našao krug ljubitelja pasa u Zagrebu, koji će se baviti odgojem rijetkih pasmina, kao što su doge i dr. U tu su svrhu već neki psi i nabavljeni".

Autor ove bilješke očito je bio informiran o uvozu nekih novih pasmina iz inozemstva u Zagreb, a njegovoj je želji udovoljeno godinu kasnije. Zagreb 1930. ugošćuje doista veliku izložbu i opet o njoj piše Svijet, pa je čak i najavljuje s fotografijama pasa u broju od 29. studenoga 1930. (koji i na naslovnici donosi ilustraciju lovca i psa što ga prati):

"Odkada je privedeno u život i razvilo svoju djelatnost naše Društvo prijatelja pasa (kinološko društvo) u Zagrebu, opaža se još življi interes sviju, koji vole pse, koji ih odgajaju i drže. Društvo je već sa svojom prvom izložbom pobudilo opću pažnju i pokazalo, da ozbiljno shvaća zadaću, koju si je postavilo kao cilj. Broj članova društva znatno je odonda porasao, a da vlada još veći interes u općinstvu, pokazat će to ova druga izložba. Ona se otvara sutra, 30. o. m. u prostorijama Zagrebačkog Zbora. Ocjene će se vršiti po vanjštini i ljepoti, bez obzira na posjed rodovnika. Od izloženih se pasa traži, da imaju one karakteristike svoje pasmine, koje zahtijevaju internacijonalni propisi za pojedine pasmine. Psi ocjenjeni sa odličnom, vrlo dobrom i dobrom ocjenom dobivaju zlatnu, srebrenu i brončanu plaketu društva. Jugoslavenski Kinološki Savez podijelit će 3 zlatne, 6 srebrenih i devet brončanih plaketa. Internacionalni Kinološki Savez daje 2 plakete za »Prvake države 1930.« Najljepši psi bit će odlikovani srebrenim pokalima, koje su darovali gg. Dri, Milan i Artur Marić, Gradska štedionica, Zagrebački Zbor, Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju i Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva, Knjižara Auer (dva reljefa) te Društvo Prijatelja Pasa. Prema svemu sudeći ova će izložba prikazati ne samo, koliko se raznih pasmina kod nas goji, već i mnoge osobite i skupocjene vrsti pasa od najmanjih do najvećih. Ujedno će dati poticaj i drugim ljubiteljima ove domaće životinje, da posvete brigu oko njezina uzgoja".

Pas opisan kao njemački ovčar vl. F. Czekeliusa (Zagreb) s izložbe 1930.

Pas opisan kao "Pinč (Schnauzer) g. Loewenithala" s izložbe 1930.

Istarski gonič vl. Milivoja Krašovića s izložbe 1930.

Lucernski gonič vl. Milivoja Krašovića

Na fotografijama objavljenima uz tekst nalaze se, kako je navedeno: Skye terijeri, 2. Pinč (Schnauzer) g. Loewenithala, 3. Bernski brak g. Krašovića (Karlovac), 4. Njemački ovčar g. F. Czekeliusa (Zagreb), 5, Njemački ovčar i Malteser g, Hirsehlera (Bjelovar), 6, Njemački ovčar g. Schwabenitza (Zagreb), 8. Istarski brak i 9. Lucernski brak g, Krašovića (Karlovac)...

Kao što se vidi, nema više među izlagačima slavnih plemićkih prezimena, što je bilo učestalo na izložbama prije Prvoga svjetskog rata. No, to su su i dalje bogati ljudi, liječnici i trgovci, onodobni obrtnici, gostioničari. Jedno ime se ipak posebno izdvaja među njima. To je Karlovčanin Krašović, čovjek kojeg se može s punim pravom smatrati prvim pravim uzgajivačem istarskih goniča (tako ga imenuje i Boris Špoljarić u knjizi Hrvatska kinološka baština, navodeći da uzgaja istarce od 1899. godine).

No, iz teksta o izložbi 1930. godine može se zaključiti da je Krašović, uz istarce, imao i bernske i lucernske goniče, pasmine koje su i danas relativno rijetke u Hrvatskoj i šire (u Hrvatskoj imamo samo jednu uzgajivačnicu lucernskih goniča, to je Hunter's Enigma iz Jablanovca kraj Zaprešića). A otkuda gostioničaru Krašoviću, inače vrlo utjecajnom čovjeku u tadašnjim karlovačkim cehovskim udruženjima, ali i vrlo uglednom lovcu, bernski i lucernski goniči 1930. godine?

Odgovor na to pitanje daje nam jedno zaboravljeno ali izuzetno sadržajno lovačko glasilo iz onoga vremena. Zvalo se "Posavski lovac", izlazilo je u Vinkovcima, u podnaslovu je stajalo da je to "ilustrovani mjesečnik za lov, ribarstvo, kynologiju, oružarstvo i tragoslovlje" te je još predstavljen na naslovnici kao "Nezavisno stručno glasilo lovaca Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca". Glavni urednik mu je bio Jaroslav Šugh, inače po zanimanju šumarski nadzornik i geometar, a u sedmom, srpanjskom broju 1928. godine, taj stručni lovački časopis donoisi tekst upravo Milivoja Krašovića. I to reportažu s velike međunarodne izložbe pasa u- Luzernu!

Evo integralnog Krašovićeva opisa švicarske izložbe, dakle bez ikakvih intervencija:

"Znajući da lovca uz prirodu najviše veže pas, jer mu je on jedini najbolji i najvjerniji drug; ja ću u kratko i čim zbijenije ocrtati ljubav Znajuči da lovca uz prirodu najviše veže pas, jer mu je on jedini najbolji i najvjerniji drug; ja ću u kratko i čim zbijenije ocrtati ljubav napram psima i njihov uzgoj u stranim državama. Tome neka služi Švicarska i izložba u Luzernu. Grad Luzern sam po sebi, njegovim divnim položajem u kotlini na jezeru osobito je privlačiv, a pučanstvo po gotovo. Naučno na strance, živi od njih, pak ih i dočekuje objeručke i susreće najljubeznije.

Izložbena zgrada tako zvana „Fest-Halle˝ građena u švicarskom slogu 150 m duga i 40 m široka u pročelju sa tri velike kule te velikim ulazom u srednjoj kuli, iskićena sva sa narodnim vrpcama i cvijećem, osvajate odmah pri samom ulazu. S lijeve strane ulaza u samom tornju je blagajna, a s desne izložbeno redarstvo u crnini sa narodnim crveno-bjelim kokardama, koje ti se sa osobitom prijaznošću klanja i daje na upite sva nužna razjašnjenja.

Nutarnjost dvorane upravo je raskošno dekorirana i čovjeku oko zapinje gore, dolje, desno, lijevo, jer je ponutrina načičkana sa hiljadu narodnih do 5 metara dugačkih vrpci i svim švicarskim kantonskim grbovima (22). Desno je od ulaza elegantna gostiona, a s lijeva prodavaone raznih lovačkih potrebština i predmeta, koje služe kao uspomena na izložbu i Luzern. Izložbeni raspored pasa tako je zgodan i ukusan da mu se može jedino London taknuti.

U deset po 100 metara dugačkih redova postavljeni su psi u ispletenim rešetkama svaki za sebe sa otvorenim ulazom, a svaka pasmina opet u grupama sa vrlo vidljivim napisima o pojedinoj vrsti. Podloga im je čista pšenična slama i kraj svakog psa desno i lijevo čiste i velike posude za vodu i hranu, koju podvornici neprekidno mijenjaju. Publika se vrti simo tamo, u širokim hodnicima, pregledavajući pojedine pasmine, te razgovara i gladi svoje ili pojedine druge pse. A ovi uzvraćaju nježan postupak neki ližući ruku, a neki davajući capu, jer su to većinom dresirani psi.

Milota je viditi taj međusobni saobraćaj, kao da su si ljudi i psi rodbina ili stari znanci. O redu, čistoći, rukovodstvu, vrsnoći i ljepoti pasa kao i o pojedinim funkcionarima, a osobito ocjeni i opisu pasa trebao bi ispuniti cjeli list. U kratko iznašam što je mala Švicarska učinila u kinološkom pravcu.

Izloženo je bilo 821 pas, slijedeće pasmine i to: Bernardinaca dugodlakih 29, Bernardinaca kratkodlakih 26, Švicarski veliki Sennenhunde 12, Apenzeller Sennenhunde 11, Berner Sennenhunde 28, Entlebucher Sennenhunde 5, Neufundlandera 25, Njemačke doge 32,Engleskih Bulldoga 7, Francuskih Bulldoga 24, Rottweilera 5, njemački čobanski (vučjaci) 59, Collie (škotski čoban.) 13, Groenendal (španjolski) 1, Engleski (ovčarski psi) 3, Berger de Boie (francuski) 1, Maremano (talijan. ovčar.) 4, Kuvasz (magjarski čob.) 4, Dalmatinaca 5, Dobermannpinscher 32, Airedali Terriers 42, Škotski Terriers 42, Caira Terriers 1, Bull Terriers 1, Sealyham Terriers 5, Kerry blue Terriers 5, Bedlington Terriers 1, Welsch Terriers 2, Boxera 28, Spitza crna 9, Spitza bijela 8, Spitza siva 2, Pudela 16, Schnautzera dugodlakih 17, Schnautzera kratkodlakih 1, Schnautzera orijaša 5, Bouviers de Flandres 1, Barsoi 22, Greyhoud 7, Deerhund 5, Whippet 11, Irski hrti 2, Talijanski hrti 1, Mopsa 5, Epagnels Papillon 1, Spitzi patuljci 7, Schnauzeri patuljci 16, Pinschi 15, Blak and tan Terrier 7, Affenpinscheri 3, Japanski Chins 3, Pekingesen 23, Švicarski Laufhundi (brakirci) 17, Luzerner Laufhundi (brakirci) 2, Berner Laufhundi (brakirci) 4, Jura Laufhundi Inp. Bruno 1, Jura Laufhundi Inp. St. Hubertus 2, Engleski Bloodhund 1, Švicarski Laufhundi niski 28. cm 8, Luzerner Laufhundi niski 10, Berner Laufhundi niski 11, Dugodlaki razni niski 9, Francuski brak niski 28 cm Basset, Griffon Vandan 1, Cocker Spanieli 11, Springer Spaniel 1, Prepeličara njemačkih 11, Prepeličara Minsterlander 19, Prepeličara Griffona 1, Prepeličara Pointera 6, Engleskih Settera 7, Irskih Settera 3, Gordon Settera 5, Retrievera 2, Jazavčara kratkodl 9, Jazavčara dugodl. 14, Jazavčara resastih 11, Foxterriera kratkodl. 8, Foxterriera resastih 29".

Za kraj, valja istaknuti zanimljive slijedeće rečenica kojima Krašović završava svoj tekst iz 18. lipnja 1928. godine: "Švicarska imade svojih 15, izrazitih pasmina sa kojima se ponosi i koje ljubi i njeguje, da je milina viditi. A kod nas?"

Možda imamo i danas mnogo razloga da tražimo još veću brigu i promociju hrvatskih autohtonih pasmina, ali valja vjerovati da bi Krašović bio sretan da vidi kako su sada njegovi voljeni istarci međunarodno priznati i cijenjeni. U lovu, ali i izvan njega.