Totegnac

French Bulldogs - Lagotto Romagnolos - BT Coonhounds

Menu

  Ležaj za psa i kokosovi prostirači mogu se naručiti iz Dresdena, Mirković u Zagrebu nudi dobermane, rotvajlere, erdeljske terijere i njema...

Kao što majka ono tepanje i gukanje svoga djeteta dobro svaća, tako isto razumije i valjan gospodar svaki glasak i svaki mig svoga pseta

 


Ležaj za psa i kokosovi prostirači mogu se naručiti iz Dresdena, Mirković u Zagrebu nudi dobermane, rotvajlere, erdeljske terijere i njemačke ovčare, u Nobilioru u Ilici se mogu nabaviti sapuni za pranje pasa, tekućine protiv curenja očiju i nosa kod pasa, Zagrepčanin Jerko Grunhun ima dobermane u Gundulićevoj, nudi ih i Thedor Koch iz češkog Olomuca, a veterinar iz Berlina nudi i u Hrvatskoj serume protiv štenećaka. Godina je 1910. 

Reklama za pseću kozmetiku slavne zagrebačke drogerije Nobilior. Pokćerka vlasnika te drogerije čuvena je Dama sa psom koju je tridesetih godina prošlog stoljeća snimio Đuro Janeković 


Knjiga u kojoj su tada oglašeni ovi proizvodi i psi, a koju je o svom trošku napisao i objavio Milan Mizler, kraljevski oružnički satnik (bile su to vojne formacije zadužene za policijske poslove, poznatiji kao žandari) pravi je Sveti gral hrvatske kinologije! Na žalost, gotovo posve zaboravljen i nepoznat, a još više žalosti činjenica da većina Mizlerovih misli, kritika i poruka oko držanja i treninga pasa i danas zvuče aktualno i svježe, ali ni 110 godina kasnije do mnogih ne dopiru, pa ih moramo i u 21. stoljeću ponavljati i isticati.

Mizlera bismo, po njegovim kvalifikacijama, mogli nazvati onodobnim hrvatskim inspektorom Poirotom, formalno je vodio hrvatsku policiju, preciznije- oružništvo (vojne snage s policijskim ovlastima, poznatije kao žandari), i to čak u tri države: Austrougarskoj, Kraljevini SHS i kraće vrijeme u NDH. Utemeljio je kriminalistiku kao znanost u Hrvatskoj, a njegove je knjige o kriminalistici proučavao i naizust znao slavni razbojnik Čaruga, u nadi da će tako lakše umaći žandarima. Bio je, dakle, Mizler zapovjednik oružništva u Kraljevini SHS, sve do 1924. kada je umirovljen, aktivirali su ga ponovno u NDH za istu funkciju, ali već je 1942. smijenjen. Puno je pisao, čak se okušao i kao pripovjedač, no bilo je u njegovim tekstovima i mnogo rasizma, stavova koje danas osuđuje sav civilizirani svijet. Još 1909. on je u Zagrebu utemeljio Kriminalni muzej za izobrazbu oružnika, ali su te zbirke nakon stvaranja Kraljevine SHS preseljene u Sremsku Kamenicu u Srbiji, gdje je formirana Žandarmerijska podoficirska škola, a izlošcima iz Zagreba gubi se svaki trag.
Milan Mezler

 

Ovdje donosim dio njegovih misli iznesenih u knjizi "Pas u potražnoj službi" objavljenoj 1910. u Zagrebu. Nevjerojatno je kako su sve ove poruke i danas aktualne i napredne, teško se oteti dojmu da smo- kada je o odnosu prema psima riječ- od tada samo nazadovali. A posebno je nevjerojatno da su se i mnogo desetljeća nakon Mizlera mogla čuti ili pročitati djela o treningu pasa koja su bila nazadnija od onih što ih je iznio taj šef žandarmerije na početku 20. stoljeća. Evo nekih njegovih misli, savjeta i opažanja (za koje u knjizi navodi da su nadahnute djelima Roberta Gersbaaha, zapovjednika u njemačkoj policiji, dr. H. Grossa i ruskog satnika Melentjefa):

- Govor pseta naliči donjekle djetetu, koje tek počima da tepa i nabaciva pojedine rieči bez saveza i potanke oznake. Pa kao što majka ono tepanje i gukanje svoga djeteta dobro svaća, tako isto razumije i valjan gospodar svaki glasak i svaki mig svoga pseta; njegovi glasovi su u raznim prilikama prerazličiti i imaju vazda svoje značenje.

- Ako dakle čovjek želi, da vanredne sposobnosti i nadarenosti pseta u što većoj mjeri u svoju korist izrabi, neka svim silama i skrajnom strpljivošću nastoji oko izobrazbe svoga pseta, pa će polučiti takove uspjehe, da će psetu još samo manjkati govor, kojim bi sve svoje misli i osjećaje potpuno izraziti znao. Uvježban i svestrano izobraženi pas je svom gospodaru prava blagodat, on mu je nerazdjeljiv drug, a valjda i najbolji prijatelj, koji ga nikada, pa došlo što mu drago, ostaviti neće!

- Korbačem, batinom ili šibom odgojit ćeš si na oko poslušnog roba, ali nikada sdušnog, vriednog i valjanog pomagača i druga, koji će s tobom da dieli dobro i zlo, te koji će za tebe i u vatru i u vodu.

- Čovjek dolazi do svoje izobrazbe svestranim i valjanim odgojem, te time udara temelj za svoju duševnu, tjelesnu i društvenu savršenost. slično tako može se brižljivom njegom i odgojem i pas zgodno uputiti i podučiti, da uzmogne čovjeku svojim vanrednim naravnim sposobnostima u svim prilikama na pomoći biti, da mu bude suradnikom, a i braniteljem.

- Pusti stoga dnevno mlado pseto, da se do mile volje naskače, istrči i iskopiče. Držiš li ga vazda zatvorenog, ostati će ti pas mlitav, pospan, neodlučan i nespretan drempež. Ne uvažiš li ove upute, pa ostavljaš svoje pseto u štenari bez ikakova zanimanja, da tamo dremucka, to ćeš onda samo ti biti kriv, ako iz inače sposobnog i dobro razvijenog pseta budeš imao dosadnu i lienu psinu, koja će jedva za sobom vući ukočene noge, a da neće imati za ništa volje ni smisla, nego samo za jelo i spavanje.

- (...) a što je još gore, strpalo ga se u kakav sandučić, u kom se je jedva okrenuti mogao, pa ga se stavilo gdjegod uz zid ili plot, gdje je siromašni pas bio izvrgnut svim nepogodama vremena, a ako ga se još uz tu njegovu "kućicu" lancem privezalo, kako to žalibože vrlo često biva, nije onda nikakovo čudo, ako pas postane tmuran i neveseo, trom i lien, a ne rietko i zagrižljiv i neposlušan. Uz to ovakav pas vrlo lako oboli sad uslijed velike žege, sad opet od studeni i vlage.

- Tkogod svoga psa rado ima, pa uz to još želi, da mu pas bude u istinu viernim pratiocem, čuvarom i braniteljem, a u javno-sigurnosnoj službi valjanim pomagačem, taj treba na prvom mjestu da se pobrine, kako će i gdje svoje pseto valjano i udobno smjestiti, da ga time očuva od svega onoga, što bi ga pokvariti moglo ili što bi na njegovo zdravlje štetno uplivalo.
I za kraj, još dva onodobna savjeta o nabavci šteneta. Dakle, Milan Mizler piše 1910. godine ovako: 
- Za sigurnosnu službu treba izabrati pse čiste pasmine, jer križanci ne samo da redovito nisu liepi, nego su obično nestalnog karaktera; ćutila i dobra svojstva su nejednako i manjkavo razvijena, a uz to su redovito izvrgnuti raznim bolestima, te se u opće daju teško dresirati. Psi čiste pasmine mogu se upotrijebiti i za rasplod, čime se postizava, da se odgajaju psi jedne vrsti i jednakih sposobnosti, a tim se onda i odgoj, te nabava pasa za sigurnosnu službu pospješuje i pojeftinjuje. 
- Tko pri nabavi pseta škrtari, taj će teško doći do valjanog pseta, jer je stara rieč, da je jeftina roba obično najskuplja! Ne uzimaj nikada pseta, koje je grubo odgojeno i s kojim se je već od prvog početka surovo postupalo, jer valjan odgoj pruža jamstvo i za dobru dresuru.



 

 






0 comments: